Odlazak u Schorem iskustvo je koje započinje već na ulaznim vratima, a natpis na njima govori sve: Ovo je mjesto za muškarce! Vlasnici Leem i Bertus opisuju ovu brijačnicu kao jedinu zonu bez žena u gradu Rotterdamu u Nizozemskoj. No nemojte misliti kako oni ne vole žene, štoviše oni ih obožavaju! Ipak, njihovo mišljenje je da svaki muškarac zaslužuje mjesto na kojem na trenutak može biti bez ženskih pogleda te zato su odlučili otvoriti tradicionalnu brijačnicu bez ikakvih novotarija; samo šišanje i brijanje. To je mjesto na kojem ćete dobiti pravu mušku frizuru, a napravit će je netko tko zna kako prava muška frizura izgleda.

Razgovarali smo s Bertusom kako bismo Vam prenijeli njihovu poslovnu filozofiju i iskustvo reanimiranja gotovo izumrle tradicionalne brijačnice.

Fotografije: Jelle Mollema www.jellemollema.nl
Razgovarao: Denis Vidović


Hairstyle News br. 23
Izdanje proljeće/ljeto 2014.

Ispričajte nam kako, kada i gdje je sve započelo?

Bertus: Moj poslovni partner i ja znamo se nekih 19 godina, a šišamo već 22 godine. Ideju o otvaranju tradicionalne brijačnice imali smo godinama, ali smo bili zaokupljeni drugim poslovima. Šalili smo se kako ćemo jednom u bijelim kutama šišati naše stare kompanjone iz kvarta (koje šišamo već desetljećima) pričajući s njima o nogometu i djevojkama s kojima smo nekada hodali te trabunjati o tome kako je prije bilo bolje. I onda smo jednog dan uz pivo i odlučili: „Zašto to ne bismo napravili baš sada te spojili rad i zabavu?”. Tako je sve krenulo- ideje smo zapisali na podmetače za pivo, potrudili smo se saznati sve o povijesti zanata i krenuli smo u potragu za antikvitetima i opremom.

Možete li nam malo protumačiti ime vašeg salona?

Bertus: Zapravo se mnogo gubi u prijevodu, riječ schorem znači gamad, loši ljudi, ali je također i prošlo vrijeme od glagola brijati. Riječ je poprilično ružna. Kada sam mami rekao da ćemo salon nazvati Schorem skoro se rasplakala jer će joj sina tako zvati, hahaha! Ali ispalo je dobro, smiješno je da te zovu schorem, a ti odijelom i kravatom pokrivaš tetovaže po rukama i vratu.

intervju-schorem5Brijačnica Schorem ima odličnu reputaciju; što svojim radom i pristupom poslu pružate frizerskoj struci, a što vašim klijentima?

Bertus: Istinski vjerujemo u mogućnost usavršavanje svake frizure kod svakog našeg klijenta. Glavna razlika između frizerskog salona i brijačnice je u tome što saloni nude umjetnost i kreativnost, a u brijačnice savršeni zanat; vi u brijačnici pokušavate usavršiti frizuru koju konstantno iznova radite. Nekome se ovo može činiti dosadno, ali nama je to sa svakim novim klijentom novi izazov. Mislim da ljudi osjete ljubav i strast koju mi i naši zaposlenici osjećamo prema ovom zanatu.

Kakvo je vaše mišljenje o ženama u ovom poslu?

Bertus: Stvarno mislim da nema neke razlike između muškaraca i žena kada se radi o dobroj frizuri ili brijanju. Ipak mi muškarci imamo malu prednost zbog toga što imamo iskustvo brijanja nas samih i znamo kakav je to osjećaj i kakav bi osjećaj trebao biti. No to je samo mala prednost i mislim da svatko može naučiti brijački zanat jer se radi o tehničkom, a ne kreativnom procesu. Imali smo sreće upoznati i neke vrlo profesionalne žene koje to izvrsno rade. Linda iz Waldorf salona u Dublinu najbolji je primjer žene koja fantastično brije, a velika fotografija na našem zidu stalno nas podsjeća na odličnih tjedan dana koje smo proveli u njezinoj brijačnici.
Schorem je ipak brijačnica namijenjena samo muškarcima. Ženama ulaz nije dozvoljen, čak niti mojoj ženi, majci i kćeri, iako im konstantno nešto moram objašnjavati. Mi to vidimo kao odgovor na brojne nizozemske unisex salone; ovdje svatko može otvoriti salon, ali mi smo htjeli stvoriti mjesto na kojem će se muškarci osjećati kao doma, među sebi sličnima. Muškarci obično ne vole sjediti okruženi ženama zamotanim u folije jer rade pramenove i zato smo htjeli zonu bez žena. Htjeli smo mjesto na kojem muškarci mogu čitati Playboy, piti pivo, pušiti cigare i pričati viceve ne brinući se da će izgubiti kontrolu. Ali da se razumijemo, kod nas nema niti umišljenih egoista ili bahatih stavova. Mi volimo žene, ali volimo i nekoliko sati provedenih s momcima. Dame odu u kupovinu ili negdje drugdje i kada „pokupe“ svog muškarca on dobro izgleda i dobro miriše.

Htjeli smo mjesto na kojem muškarci mogu čitati Playboy, piti pivo, pušiti cigare i pričati viceve ne brinući se da će izgubiti kontrolu.

Htjeli smo mjesto na kojem muškarci mogu čitati Playboy, piti pivo, pušiti cigare i pričati viceve ne brinući se da će izgubiti kontrolu.

Smatrate li da odlazak u brijačnicu ima i značajan društveni aspekt?

Bertus: Da, zapravo je društveni kontakt najvažniji u cijeloj priči. Brijačnica je nekada bila mjesto gdje ste susretali momke iz susjedstva, tračali, šalili se, razmjenjivali vijesti ili odigrali partiju šaha. Vremena su se promijenila, danas svi neprekidno žurimo pritisnuti financijskom krizom i ljudi trebaju neko mjesto, pored posla i kuće, gdje mogu na trenutak pobjeći od svakodnevice.

Je li otvaranje brijačnice bili rizično ili ste bili sigurni da postoji potreba za takvim mjestom?

Bertus: Uopće nismo mislili da će biti ovoliko posla i počeli smo raditi s tri stolice. Leen i ja smo dva prijatelja koji se poznaju već dvadeset godina i namjeravali smo se malo zabaviti, malo šišati, popiti pokoje pivo, dobro se nasmijati. Nismo očekivali da će se ljudima naša ideja svidjeti, no već od prvog dana mladi su frajeri putovali k nama satima kako bi imali savršenu frizuru. Mnogo je muškaraca imalo loša iskustva s frizerima i brijačima, ali kada vide fotografije frizura koje mi radimo znaju da nama mogu vjerovati.

Kada klijent sjedne u stolicu pitate li ga za njegove želje ili obično radite ono što smatrate da je za njega najbolje?

Bertus: Pa oboje, ali nikada nećemo napraviti frizuru koja klijentu ne pristaje. Napravili smo dva postera „Klasici brijačnice” i „Šišanja s potpisom” s ukupno 22 frizure i uvijek kažemo: “Ako vaša željena frizura nije na plakatu, na krivom ste mjestu”. Muškarci ne žele listati knjige s modelima koji imaju savršene trbušnjake i snažnu vilicu. Oni žele pokazati frizuru na posteru, sjesti u stolicu i ne brinuti se oko rezultata. Kada dođu u Schorem muškarci znaju da će otići sa savršenom frizurom. Mi volimo reći: „Stil nikada neće izaći iz mode,” i to je ono što mi radimo – mi prodajemo stil, a ne modu.

Koliko momaka trenutno radi kod vas?

Bertus: Na početku smo bili samo nas dvojica, a sada nas je, s nama dvojicom i praktikantima, ukupno 14.

Jesu li neki članovi osoblja popularniji od drugih? Kada klijenti rezerviraju termin traže li nekog određenog?

Bertus: Ako baš želite čekati određenog frizera da vas ošiša možete propustiti svoj red, ali to se ne događa često. Svi naši frizeri znaju napraviti sva šišanja i svi zajedno naporno rade uz zbijanje šala. Zbilja nije važno u kojoj stolici sjedite jer vi ste dio naše „frizerske priče“.

Klijenti ispred SCHOREM salona

Klijenti ispred SCHOREM salona

Koliko klijenata dnevno posjeti vaš salon? Koliko klijenata ima svaki frizer?

Bertus: Znam da je malo teško za vjerovati, ali kada otvorimo salon u 11 sati pred vratima je obično red od 40 do50 muškaraca koji čekaju na šišanje ili brijanje. Schorem je stvarno mala brijačnica sa 6 stolica, tako da se ponekad čeka 4, 5, pa čak i 6 sati. Obično nam za šišanje treba od 30 do 45 minuta (toliko je potrebno za savršenu frizuru), a za brijanje 20 minuta. Želimo otvoriti novu brijačnicu kako bismo u kraćem vremenu pomogli većem broju ljudi. Nama je najvažnija kvaliteta i ugled smo izgradili posvećujući svakom klijentu onoliko vremena koliko je bilo potrebno.

Treba li se kod vas unaprijed naručiti te dolazi li vam mnogo novih klijenata ili većinom radite sa stalnim mušterijama?

Bertus: Kao prava brijačnica radimo bez prethodnog najavljivanja. Kao što sam rekao, u tome je i trebala bi ostati čar odlaska kod brijača, da to klijentima bude „treće mjesto”, pored posla i doma. Želimo biti mjesto susreta gdje se ljudi mogu opustiti i nasmijati, čuti neki trač ili vijest. Brijačnica je oduvijek i bila mjesto na kojem ćete saznati najnovije vijesti. Jedne od francuskih novina i danas se zovu Le Figaro, i to je znakovito. Kada smo počeli nismo znali da će naša brijačnica postati ovako popularna, htjeli smo samo da to bude lokalna roterdamska brijačnica. Posla imamo mnogo, ali mi i dalje želimo zadržati praksu dolaska bez najave kao i nakon otvaranja.

Tražite li vi praktikante ili oni sami dolaze k vama?

Bertus: Oboje, no morate znati da u Nizozemskoj više nema „škola za brijače” tako da mi zapravo donosimo nešto novo. Ja sam bio jedan od posljednjih učenika koji su mogli birati hoću li biti frizer za gospodu, dame ili unisex frizer. Danas možete biti jedino unisex frizer, što znači da morate naučiti sve, uključujući bojanje i trajne ondulacije. Brijač je zanimanje koje kod nas izumire, ostalo ih je tek nekoliko. Nama je najteže pronaći praktikante koji će se uklopiti, tj. praktikante koji shvaćaju da biti brijač nije isto što i biti stilist. Prvi praktikant kojeg smo zaposlili bio je jedan moj stari prijatelj skejter koji je radio kao smetlar. Volio je biti kod nas u brijačnici pa smo mu ponudili posao. Nakon godinu i pol dana napornog treninga sada radi kao brijač. Zbog fotografija koje objavljujemo na internetu naš posao djeluje privlačno mnogim dečkima koji se dolaze raspitati za stjecanje prakse.

Tražite li pri zapošljavanju prethodno frizersko iskustvo ili primate i početnike? Na koji način podučavate mlade? Što sve moraju proći kako bi postali dio tima u Schoremu?

Bertus: Objavljujemo oglase na facebook stranici. Kada smo to prvi put učinili tri mjeseca nakon otvaranja dobili smo 8 odgovora, a zadnji put ih je bilo 267! Stvarno nam se sviđa to što mijenjamo stav o brijačima u odnosu na stiliste. Uzimamo i praktikante „s ulice“, skejtere, punkere… jer smatramo da su oni prirodno talentirani za brijače te da znaju kako se ponašati s muškom ekipom. Nije nam presudno to što netko ne zna ništa o šišanju ili brijanju, uvjereni smo da svakoga možemo naučiti ukoliko ima dovoljno motivacije. Od naših praktikanata očekujemo da mnogo rade i da marljivo usvajaju nova znanja koja im se nude. Osim toga želimo timske igrače koji nemaju napuhani ego. Mnogo tražimo, ali i dajemo provod života uz osiguranu egzistenciju.

Koju razinu osposobljenosti očekujete od onih koji započinju naukovanje? Moraju li oni plaćati stjecanje novih znanja – nešto kao visoka brijačka škola?

Bertus: Ne očekujemo nikakvu razinu osposobljenosti, samo strast prema zanatu i spremnost na naporan rad. Bilo tko može doći raditi kod nas, ne zanima nas što ste radili prije u životu, jeste li tetovirani, jeste li bili u zatvoru… Jedino je važno da stvarno želite naučiti šišati i brijati gospodu. Obuka se ne naplaćuje, ali od „učenika“ tražimo da u zamjenu za obuku za brijača odrade dva dana. No i ta dva dana vidimo kao trening, dakle kao dio njihove edukacije.

Koliko traje trening i što svaki polaznik na kraju nauči?

Bertus: Trajanje ovisi o polazniku, ali možemo reći da je za potpuno samostalan rad potrebno između jedne i dvije godine treninga. I nakon toga treba trenirati jednom tjedno kako bi se usavršila tehnika, i ustvari pravi trening započinje tek kada počnete samostalno raditi. Tada nailazite na problematične situacije, ali nas više nema da vam pomognemo. Od brijača u Schoremu se očekuje da zna savršeno obrijati klijenta uz pomoć vrućeg ručnika te da je savladao sva 22 šišanja iz naše ponude.

Recite nam nešto o vašoj edukaciji; gdje i kako ste vi izučili zanat?

Bertus: Leen i ja smo „stara škola”, što znači da smo završili školu za brijače. Danas je to u Nizozemskoj nemoguće; morate proći unisex obrazovanje, dakle morate naučiti i trajne, bojanje… zato mi ne zapošljavamo frizere, već samo „tipove s ulice“ ili bivše frizere koji su odlučili postati brijači. Ako radite u Schoremu, sve što ćete raditi su muške frizure. Svoje praktikante podučavamo od osnova, počinjemo od brijanja nakon čega prelazimo na šišanja. Obuka traje dok ne savladaju sva šišanja s plakata. Sviđa nam se to što momci međusobno pomažu jedan drugome, to što nema egoista koji žele biti najbolji, što nema bahatosti. Naši su momci ponosni na svoj posao i svoje znanje žele dijeliti sa svojim kolegama.

Educirate li se vi i dalje? Gdje i kako?

Bertus: Istinski učitelj je onaj koji je savladao vještinu stalnog učenja. Mi proučavamo povijest brijačkog zanata i trudimo se pronaći što više dostupnih informacija. Obožavam raditi modele za fotografije koje stavljamo na društvene mreže, ali isto tako i podučavati praktikante. Njihova pitanja me potiču na razmišljanje o tome što radim te tako zajedno napredujemo. Stvarno mislim da smo Leen i ja došli do točke u kojoj sami sebe učimo, ali volio bih putovati svijetom i posjećivati brijačnice kako bih naučio još više.
intervju-schorem8

Što vas nadahnjuje? Odakle crpite nove ideje?

Bertus: Leen, Jelle, Corrie i ja se povremeno družimo uz piće i tada zapisujemo nove ideje na podmetače, baš kao na početku. Nikada ne mijenjaj dobitnički koncept 😉 Jednostavno počnemo brbljati o nekoj ideji, rasprava postane ozbiljna i za koji sat imamo hrpu ideja. Većina tih ideja nije iskoristiva, ali njih otprilike 10% se pokažu pravim.

Koje frizure vam pričinjavaju najviše zadovoljstva?

Bertus: Pompadour ili kokotice, ali nemojte me krivo shvatiti sve su mi drage. Ako sam napravio tri kokotice, sretan sam kada mi dođe šišanje na nulu ili bilo što drugo.

Koji alati su vam najpotrebniji i zašto?

Bertus: Strojić za šišanje, škare, škare za stanjivanje kose i ravna britvica. S ove četiri stvari možemo napraviti sva šišanja i sva brijanja.

Gel ili pomada?

Bertus: Pomada, koristimo Reuzel pomadu napravljenu specijalno za nas.

Postoji li ikakvo poznato rješenje za perut na bradi?

Bertus: Moj savjet je ulje za bradu koje k tome i dobro miriše.

Što radiš kada nisi na poslu?

Bertus: Provodim vrijeme sa ženom, sinom i kćeri, tetoviram se, skejtam, čitam stripove, gledam filmove ili se jednostavno opuštam. Mnogo je toga što volim raditi vezano uz posao.

Putujete li i radite li i u inozemstvu?

Bertus: Volim putovanja, ali moram priznati da se brzo zaželim kuće. Jednostavno jako volim Rotterdam. Leen i ja u zadnje vrijeme moramo često putovati što je zabavno jer upoznajemo nove ljude istih interesa, druge brijače i umjetnike. Često radimo na festivalima i konvencijama majstora tetovaža što za nas znači i dobar provod. Takve vikende svi volimo pa povedemo čitav tim da rade i zabave se.

Vaša facebook stranica sa 107 000 fanova izgleda impresivno. Postali ste brijačke zvijezde. Imate li uzor među poznatim brijačima/frizerima?

Bertus: Mi na to ne gledamo tako, nama je drago da smo zanimanje brijača uspjeli vratiti na pozornicu i učinili ga zanimljivim mladima. Divimo se svim svjetskim brijačima koji vole svoj zanat i drže se svojih alata. U svijetu frizerstva i brijanja uvijek je previše ega, a mi se divimo skromnim majstorima poput Liama Finnegana iz Waldorfa u Dublinu koji je pravi majstor i istinska legenda. U našem poslu ne bismo trebali težiti ka tome da budemo najbolji, već ka tome da svojim klijentima damo najbolje. Na kraju krajeva, zahvaljujući njima zarađujemo plaću i stavljamo kruh na stol svojim obiteljima.

Nedavno je izašao vaš DVD. Recite nam nešto o tome. "Bertus: DVD smo napravili kako bismo drugim brijačima i frizerima pokazali kako radimo jer dobivamo mnogo upita o frizurama. K nama žele doći ljudi iz različitih krajeva svijeta, a naša brijačnica je jednostavno premala i nemamo dovoljno vremena. DVD sadrži i kratak dokumentarac o brijačnici. "

Nedavno je izašao vaš DVD. Recite nam nešto o tome.
“Bertus: DVD smo napravili kako bismo drugim brijačima i frizerima pokazali kako radimo jer dobivamo mnogo upita o frizurama. K nama žele doći ljudi iz različitih krajeva svijeta, a naša brijačnica je jednostavno premala i nemamo dovoljno vremena. DVD sadrži i kratak dokumentarac o brijačnici. “

Frizure, brade, brkovi, tetovaže, neobična odjeća – vidi se da držite do svog stila. Smatrate li da je zanimanje frizera/brijača danas u modi?

Bertus: Ne znamo i nije nas briga, ovako izgledamo već godinama. Ništa se nije promijenilo; nismo se tetovirali zato što smo otvorili brijačnicu, to bi bilo glupo. Mi smo dio subkulture koja voli stvari izrađene po mjeri. Ja još uvijek volim da su mi jakne, škare i ostale stvari izrađene po mjeri. Rock ‘n’ roll nije izgled, već ga dišete svaki dan. To morate imati u srcu i biti brijač dio je našeg životnog stila.

Nošenje brade postalo je posljednjih godina vrlo popularno. Kako to objašnjavate?

Bertus: Trebali bismo činiti ono što nam se čini ispravno, s bradama ili bez njih.

Sve brijačnice se referiraju na neka prošla vremena i imaju stare stolice ili tradicionalne alate. Zašto je brijačima važna ta veza s prošlošću?

Bertus: To ima veze s ponosom na činjenicu da se bavite profesijom za koju se često kaže da je druga najstarija na svijetu. Uz tako bogatu povijest brijači imaju mnogo toga za sakupljanje te to većinom i čine. Nekada su se stolice izrađivale kako bi trajale, koštale su isto koliko i kuća i brijačima su bile najvrjednija imovina koju su čest otplaćivali pola života. Zahvaljujući tome još ih se uvijek može pronaći, a jedna takva stolica u brijačnici vraća vas u dobra stara vremena. Brijačnice su često bile obiteljski posao i postojale su desetljećima.

Vaša je brijačnica impresivna i originalna, izgleda poput muzeja. Recite nam nešto o unutarnjem uređenju, gdje i kako pronalazite sve te stare predmete?

Bertus: Već godinama strpljivo skupljamo starine i željeli smo dobiti autentični izgled brijačnice iz 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća. To nam je i uspjelo. Volimo svaku pločicu, čavao ili utičnicu od bakelita jer smo uložili mnogo truda da ih pronađemo. Ponekad sam vozio 600 kilometara samo da pogledam neku stolicu ili ogledalo. Imamo veliki ormar s ogledalom koji plijeni pozornost, on je originalni primjer francuskog art decoa iz 1890. godine. Našli smo ga u jednom belgijskom antikvarijatu i odmah se zaljubili. Sve ladice su ručno izrađene, a mramorne pločice i staklo staro 100 godina u savršenom stanju. Lijepo ga je vidjeti, a i ručno izrađeni namještaj se slaže s našim zanatom. Obožavamo i naše Koch&Koken stolice, jedna je iz 1880., a druga iz 1910. godine. Imamo i više od 150 godina stari aparat za toplu pjenu za brijanje. Svakog nas dana obuzme neki topli osjećaj kada uđemo u brijačnicu i vidimo sve te stvari koje smo sakupili tijekom godina. Kada nešto tražiš moraš nazvati mnoge antikvarijate, naš se prijatelja ozbiljno bavi time, a dobivamo i mailove od ljudi koji imaju svakakve stvari po podrumima.

Obrazovni sustav često tjera ljude da, ukoliko ne žele dalje studirati, završe neki zanat. Koliko ta činjenica ima loš utjecaj na zanimanje frizera? Može li se kod mladih ljudi koji biraju buduću karijeru promijeniti gledanje na zanimanje frizera? Što učiniti kako bi frizeri bili ponosni na svoj posao?

Bertus: U Nizozemskoj je situacija točno takva, no ljudi moraju ponovno postati ponosni na ono što rade svojim rukama i vidjeti koliko je to časno. Mi pokrećemo svijet, a činjenica da ste dobar majstor znači da ste godinama naporno radili kako biste savladali vještinu. Volimo svoj posao i ponosni smo što mijenjamo stav mladih ljudi prema njemu. Pretvaramo ga u „pravi muški posao”, u cool stvar. Ljudi nas svakodnevno dolaze pitati za naukovanje.

Je li brijač zanatlija?

Bertus: Brijač je definitivno zanatlija, on radi s rukama, uči od majstora, radnička je klasa i neprekidno usavršava svoj proizvod umjesto da ga uvijek osmišljava iz početka. Brijač je zanatlija kao što su zanatlije: staklari, zidari, kovači, knjigoveže, preparatori životinja…

Nedavno sam gledao dokumentarac u kojem tvrde kako je potrebno 5000 sati vježbe kako bi čovjek postao stvarno dobar u nečemu. Slažete li se s time? Koliko je Vama trebalo da postanete stvarno dobar brijač?

Bertus: Čuo sam tu priču, iako sam ja čuo da je u pitanju 10 000 sati, mislim da su to Beatlesi jednom rekli. Meni su trebale 22 godine da postanem dobar brijač, a trebat će mi vjerojatno još 22 da postanem odličan brijač. Mislim da čovjek mora otvoriti svoj um prema okolini, naučiti sve što može i ostati trajno znatiželjan. Nakon deset godina rada mislio sam da sam sve vidio, nakon dvadeset godina sam shvatio da prije deset godina nisam imao pojma. Mogu se samo nadati da će mi se to događati svakih deset godina.

Obrtništvo, autentičnost i nasljeđe velike su riječi koje se u posljednje vrijeme često spominju. Kako vi vidite budućnost zanata?

Bertus: Da, trenutno su te riječi u modi, ali obrtništvo zapravo nikada nije nestalo; sada se samo vraća i ljudi ponovno prepoznaju njegovu vrijednost. Moda i trendovi dolaze i odlaze, ali obrtništvo i tradicija uvijek su bili i bit će tu. Mislim da je dobro to što „klince” ponovno privlači rad s rukama i što su ponosni na ono što rade. Vremena su teška, financijska kriza je posvuda i dobro je znati da možeš zaraditi radeći vlastitim rukama bez obzira na to gdje u svijetu se nalaziš. Ja sam bio panker koji je odustao od daljnjeg školovanja i nikada nisam požalio što sam naučio zanat.

Možete li nam objasniti kakvo je to brijanje uz korištenje vrućeg ručnika?

Bertus: Nudimo dvije vrste brijanja s vrućim ručnikom, obje s originalnom ravnom britvom koja mora pripadati klijentu. (Britvu je moguće držati u ladici našeg ormara s ogledalom, što mu i je originalna namjena). Imamo i normalno brijanje s vrućim ručnikom za koje koristimo potrošne britvice. Za sva normalna brijanja koristimo „Feather”britvice. Koristimo i vruće i hladne ručnike. Vrući se pripremaju u vrućoj vodi kojoj dodamo nekoliko kapi lavande za opuštanje, a hladni uz dodatak mente za razbuđivanje. Trudimo se da čitav tretman bude nezaboravan. Obično počnemo s vrućim ručnikom, zatim u bradu utrljamo malo gela prije brijanja, preko njega ide topla pjena koju nanosimo četkom s jazavčevom dlakom – četka je u desnoj ruci, dok je lijeva ruka na leđima kako bi ostala suha. Slijedi još jedan vrući ručnik, nanosi se još pjene, napudraju ruke i tada možemo započeti s brijanjem. Nakon prvog brijanja u 14 koraka na cijelom licu, pjenu ponovno nanosimo četkom (imamo i aparat za pjenu, no on je praktičan pri kraju tretmana) i pređemo još jednom u suprotnom smjeru od onog u kojem rastu dlake. Ne trudimo se baš dobiti glatkoću dječje guze, ali se držimo što je bliže moguće bez oštećivanja kože. Slijedi još jedan vrući ručnik i pregled, a zatim nanosimo balzam poslije brijanja koristeći različite pokrete ruke. Nakon toga stavljamo hladni ručnik koji zatvara pore i čini da se brada povuče natrag u kožu. Na kraju čistimo lice te nanosimo malo aftershavea i pudera. Nakon brijanja svaki klijent dobiva lagani masažni tretman vrata i ramena masažerom i nekoliko kapi aftershava na vrat (tonike i aftershaveove držimo u hladnjaku da izazovu lagane trnce).

Postoji li „zlatno pravilo” prema kojem bi svaki brijač trebao živjeti?

Bertus: Jedina razlika između učitelja i učenika je u tome da je učitelj savladao vještinu vječnog učenja.

To su mudre riječi koje treba upamtiti. Kakvo je nizozemsko frizersko zakonodavstvo? U pojedinim EU državama bilo tko sa škarama može otvoriti salon, pa se onda događa da imaju mnogo neprofesionalnih frizera i nehigijenskih salona. Je li to slučaj i u vašoj državi?

Bertus: Da, ista je stvar i ovdje te saloni niču svaki dan. Iako bilo tko može otvoriti salon, mislimo da će preživjeti samo oni dobri. Sve u svemu, drago nam je da brijački zanat u Nizozemskoj doživljava novi procvat, nadamo se da ćemo moći obrazovati mnoge mlade brijače i pokazati im kako to može biti posao koji će raditi do kraja života. Brijač nikada neće biti bogat, ali će uvijek imati „kintu“ u džepu.

Koja je najveća udaljenost koju je netko prešao zbog šišanja i brijanja kod vas?

Bertus: Vjerojatno je to put iz Stockholma, ali imali smo i klijenata iz Italije koji su se vozili deset sati do nas i deset natrag.

Hvala vam na razgovoru. Želite li na kraju nešto poručiti onima koji žele postati brijači ili onima koji samo žele dobro muško šišanje?

Bertus: Volimo ono što radimo i volimo to svaki dan. Dobra stvar kod brijačkog posla je ta što možete birati što želite: raditi šezdeset godina u svojoj brijačnici s jednom stolicom ili učiti mlade trikovima zanata. Ovo je zanat s bogatom poviješću i mnogo je toga za naučiti. Što više želimo saznati o „tradicionalnim” tehnikama, ali nam je važno i usavršavanje šišanja i brijanja. Neki kažu da pravi brijači koriste češalj a ne prste te da ne koriste fen, no to su sve trice i sitnice. Mi se trudimo da svim svojim klijentima pružimo vrhunsku uslugu uz malo zabave. Zabavljajte se i budite ponosni na to što ste brijač jer to je najbolji posao na svijetu.


Predstavljamo neke od SCHOREM klasika

Svidio vam se članak? Podijelite ga s prijateljima!

SVIĐA VAM SE ČLANAK?
PREPORUČITE GA PRIJATELJIMA I KOLEGAMA
PUTEM DRUŠTVENIH MREŽA ILI E-MAILOM!

PREDHODNI ČLANAK
SLJEDEĆI ČLANAK