AMIR BEČIREVIĆ
40 godina iznimne i uspješne karijere

Poznati i priznati zagrebački frizer s 40-godišnjim radnim iskustvom rano je spoznao važnost neprestane edukacije te je osnovao prvu hrvatsku frizersku akademiju. Poznavao je i učio od najbolji svjetskih frizera, kao što su: Vidal Sassoon, Joshua Galvin, Trevor Sorbie i mnogi drugi. Zaslužan je za obrazovanje generacija hrvatskih frizera, a organizirao je i brojne nastupe svjetskih frizerskih imena u nas. On je dragi prijatelj koji podržava naš rad, a uvijek nam je i drag sugovornik. Zadovoljstvo i čast nam je što s vama možemo podijeliti razgovor s ovim izuzetnim frizerom i čovjekom zaslužnim za razvoj hrvatskog i regionalnog frizerstva.

Zahvala za fotografije: Berislava Picek, Saša Novković, Ivan Cobra Balić, Ricci Rizzo
Razgovarao: Denis Vidović

Ove godine slavite 40 godina profesionalnog rada. Čestitamo Vam tu značajnu obljetnicu! Možete li nam ispričati kako je sve počelo? Sjećate li se osobe koju ste prvu ošišali u svojoj frizerskoj karijeri?

Želio sam studirati etnologiju, ali se moja majka razboljela pa sam morao preuzeti vođenje brige o njenom salonu. Kad je Pliva organizirala gledanje filma o izuzetno luksuznom frizerskom salonu Jean Louis Davida, počeo sam na frizerstvo gledati drugačije jer takav salon do tada u Zagrebu nisam vidio. Tada sam osjećao veliko poštovanje prema klijentima i usudio sam se samo djeci podrezivati vrhove kose. No jednog mi je dana u salon došla studentica čiju sam mlađu sestru ošišao i to s fotografijom iz žurnala Coiffure de Paris. Tada nisam znao „čitati“ slike, pa sam počeo raditi prema instinktu. Kad sam ošišao polovicu zadnjeg dijela glave, shvatio sam da mi je kosa mnogo kraća nego na slici. Ne znajući što da uradim jednostavno sam spustio kosu s gornjeg dijela glave i podrezao tek vrhove tako da dobijem dužinu. Nakon više od 30 godina takav stil šišanja postao je uobičajen i danas se to zove disconection s undercutom. Tijekom vremena sve se mijenjalo, ali poštovanje prema klijentima sam zadržao do danas, i ono me poticalo da se neprestano profesionalno usavršavam.

Što Vam je najviše pomoglo u karijeri?

Sretna mogućnost školovanja u akademiji Vidal Sassoona na početku karijere.

Možete li izdvojiti neke prijelomne trenutke u karijeri?

Takvih je trenutaka bilo više, to su bili trenutci koji su me formirali kao frizera i kao osobu, trenutci koji su odredili moje buduće djelovanje.
Jedan je bio kupovina časopisa Hairdressing Journal u kojem sam prvi put vidio geometrijski ošišane frizure i predložio da u salonu pokušamo tako raditi. U to se vrijeme šišalo isključivo s britvom i mislilo se da su te fotografije retuširane. Kada sam 1977. godine otišao na World Hairdressing Congress u London, vido sam da ništa nije retuširano i da se iste takve frizure zaista šišaju na pozornici. Tom sam prilikom kupio dvije knjige: Hair Moda Toni&Guya i The world of hair colouring Daniela Galvina. Prva me je potakla da nastavim kupovati stručnu literaturu, a druga je odredila moju filozofiju bojenja kose.
Tada sam otišao tjedan dana u Jingles of London akademiju i tu sam se prvi puta susreo s „pravim“ šišanjem. Tijekom trećeg tečaja na toj akademiji požalio sam se svom instruktoru Johnu Edmondsu da obično naučim jedno šišanje po tečaju, da to dobro radim, ali mi ne polazi za rukom dobro napraviti nešto izvan tog programa. Rekao mi je da najprije moram savršeno savladati osnove šišanja i, kao bivši Sassoonovac, predložio mi je da odem na osnovni tečaj kod Sassoona. Na moju veliku sreću, funti je tada drastično pala vrijednost pa sam to mogao ostvariti.
Tu je i moje dugogodišnje prijateljstvo s Joshuom Galvinom za koje mislim da nije slučajno. Naime, on je već sedamdesetih godina 20. stoljeća proglašen Ambasadorom britanskog frizerstva, kao Hairdresser’s hairdreser što bi u slobodnom prijevodu bilo frizer koji podučava frizere.

Koji Vas segment frizerskog posla najviše ispunjava?

Karijeru sam započeo u vrijeme kada se u struci najviše govorilo o 3C- Cut, Color & Condition (šišanje, bojenje i njega,), i mogu reći da su i danas to 3 stručna područja koja me najviše ispunjavaju. Za mene je najveći izazov obojiti kosu bez da narušim njezina prirodna svojstva: elastičnost, sposobnosti zadržavanja vlažnosti i prirodnu pH ravnotežu.

Što Vas inspirira i motivira u frizerstvu?

Ako živite širom otvorenih očiju, inspiraciju nalazite posvuda oko vas. U početku su uzori frizerski, a kasnije, kada dostignete određeni nivo razmišljanja, učite temeljem onoga što vidite, uključujući tu i vlastite pogreške.
Isprva sam htio dostići profesionalni nivo svojih uzora: Vidal Sassoona, Trevor Sorbiea i Roberta Lobette. Danas, kada je tehnika postala moje drugo ja, želim to svoje znanje i iskustvo prenijeti mladim frizerima. S vremenom shvatite da je glava okrugla, da je sve zapravo vrlo jednostavno, a posebno kod šišanja.

Možete li usporediti današnje frizerstvo s onim iz vremena Vaših početaka?

Za mene osobno nije se ništa drastično promijenilo. Oduvijek sam smatrao da je moj posao ženu učiniti ljepšom i atraktivnijom, a taj je cilj ostao isti, samo što je danas veći naglasak na atraktivnosti. Naime, ako kosu neke djevojke ne obojite u zeleno niste faca.

Koji je najbolji savjet koji ste dobili u svojoj karijeri?

Kad sam se 80-ih godina prošlog stoljeća požalio Joshui Galvinu da mi je vrlo naporno prijepodne organizirati poslovanje salona, a poslijepodne biti kreativan, on je odgovorio: „To mogu samo najbolji.“ Tada sam shvatio da su to dva odvojena svijeta i da moram naučiti kako jednako dobro funkcionirati u oba. I danas smatram da je izuzetno teško istovremenim voditi salon i usavršavati se u struci.

Koju biste „lekciju“ koju ste sami usvojili izdvojili kao najvažniju?

Spoznaju da je frizerstvo prije svega vizualni zanat. Vještinu ruku može više-manje svatko steći upornim vježbanjem, no ključne su oči koje misle. Smatram da oči uvijek moraju biti znatiželjne, moraju stalno promatrati svijet oko sebe i iz njega crpiti inspiraciju. Treba prati modu, trendove, dizajn, no na način da uvijek ostaneš svoj, da ne dozvoliš da ti tržište diktira način rada.

1985. – Toni&Guy

Kroz život me vodila anegdota o studentu koji stopira. Kada je želio počastiti vozača ovaj mu je odgovorio: „Nema potrebe jer ja samo vračam dug. Kada sam ja bio student obišao sam stopirajući cijeli svijet.“ Budući da su neki nesebično pomogli meni, svojim najvećim uspjehom smatram to što svoje znanje prenosim drugima i time vraćam barem dio duga.

Imate li neostvarenih poslovnih želja?

Većinu sam svojih želja sam ostvario, a one neostvarene su zapravo rezultat nedostatka vremena. Žao mi je što više vremena nisam posvetio svojoj kreativnosti, a manje postizanju materijalnih ciljeva.

Početkom 90-tih godina prošlog stoljeća otvorili ste prvu frizersku akademiju na području bivše Jugoslavije – Mona Lisa International. S njom ste promijenili filozofiju pristupanja frizerskoj struci u nas. Zašto ste krenuli i u taj segment frizerskog rada?

Uvijek sam nastojao ljude oko sebe potaknuti da budu bolji, i već sam prvog puta po povratku iz Londona napravio mali demo snimak kako bih svojim frizerima pokazao što sam naučio. To što sam tada nesvjesno napravio, odredilo je tijek moje karijere koja je uvijek stremila ka edukaciji. S druge strane u svojim sam salonima trebao sve više frizera školovanih po određenim standardima. Svaki stilist koji je htio raditi u mojim salonima morao je položiti prijemni ispit koji je, s podizanjem standarda, postajao sve teži i teži. Ti su čimbenici doveli do otvaranja prvog frizerskog edukacijskog centra u bivšoj Jugoslaviji – akademije Mona Lisa International.
Želio bih istaknuti da je mnogo važnije bilo osmišljavanje poslovne filozofije od samog fizičkog otvaranja akademije. Akademiju prije svega čine ljudi, a ne prostor i najvažnije je bilo postaviti ciljeve oko kojih će se ljudi okupiti.
Zahvaljujući školovanju kod Vidal Sassona i suradnji s vrhunskim svjetskim frizerima, započeo sam osmišljavati vlastitu filozofiju pristupa frizerskoj struci. Frizerstvo je modni zanat i htio sam kreirati frizure koje dobro izgledaju te sam morao strogo poštivati proporcije kose u odnosu na proporcije glave i lica, a to je rezultiralo 3D filozofijom – dizajn, disciplina i detalj. Smatram da je kreativno dizajniranje oblika frizure, usklađeno s bojom i teksturom kose, temelj vizualnog dizajna. Kosa tretirana kao kreativni medij zahtijeva uvažavanje prirodnih svojstava kojima se mogu istaknuti ljepota, individualnost, ženstvenost ili muškost. Profinjeni dizajn frizura temeljim na trajnim prirodnim zakonitostima i na postulatima discipline i detalja. Disciplina je spoj suodnosa zanatskih pravila temeljenih na prirodnim, optičkim, fizikalnim i kemijskim zakonitostima; to je ono što nazivamo tehnikom kojom se ideje pretvaranju u dizajn frizure. Detalji su ono što naglašava individualnost svakog klijenta. Naime, da bi se klijent stopio s dizajnom frizure morate voditi računa o mnoštvu detalja: tenu, stilu odijevanju, načinu života, gestama, životnoj dobi klijenta, kvaliteti, količini i rastu njegove kose. Da bi se dizajnirala dobra frizura odgovarajuće boje i naglasila osobnost klijenta, potrebno je uvažiti svojstva kose, oblik glave i crte lica klijenta.

Već dugo surađujete s gospodinom Berislavom Pećanićem te frizerskim brandovima Keune i Denman. Možete nam reći nešto više o toj suradnji?

Ta suradnja proizlazi iz uzajamnog poštovanja i podržavanja. Kada su se Keune preparati prije 20-tak godina pojavili na hrvatskom tržištu tvrtka je imala samo jednu liniju, ali njihov je slogan bio u skladu s mojim osobnim uvjerenjem – «The art of hair design». Danas, zahvaljujući vizionarstvu gospodina Georga Keunea, tvrtka Keune ima četiri linije preparata i inovativni razvoj brenda što je sukladno s mojim vizijama o tome kakva treba biti kosa. A moj je profesionalni stav da kosa nije ni moda ni trend, već da modi i trendu pripadaju samo oblik frizure i njena boja.
S druge strane, s Denman priborom radim 40 godina. Potvrda te vjernosti stigla je 2010. godine kada sam, na sugestiju gospodina Pećanića, proglašen Denman ambasadorom za Hrvatsku. Takva čast svrstala me uz bok mojim uzorima Joshui Galvinu i Trevoru Sorbieu, ambasadorima tvrtke Denman za Veliku Britaniju.

1992. – Keune Show

Koliko je za uspjeh u frizerskom poslu važna edukacija, a koliko talent i kreativnost? Koje elemente smatrate dobitnom kombinacijom?

Talent je urođena darovitost, a kreativnost potreba za stvaranjem, no oboje mogu biti cvijeće koje će uvenuti ako ga svakodnevno ne zalijevate. Ako talentirani frizer nema upornost da savlada osnove zanata, njegov talent neće doći do punog izražaja. Dobitna kombinacija bi bila: talent + upornost u radu pri svladavanju osnovnih frizerskih vještina + poticajno kreativno okruženje.

Vaša motiviranost za rad kao da s godinama raste. S nekoliko ste kolega pokrenuli Idea akademiju. Možete li nam nešto reći o toj suradnji i funkcioniranju akademije?

Akademija je zamišljena kao spoj frizera u kojem svatko radi ono što najbolje zna i umije. Ja sam zadužen za vođenje osnovnih i naprednih tečajeva bojenja i geometrijskog šišanja, dok moje mlađe kolege vode kreativne i inspirativne tečajeve.

Osim standardnih tehnika šišanja, bojenja i oblikovanja kose, što bi još frizeri trebali učiti kako bi bili u tijeku s trendovima suvremenog poslovanja?

Frizerstvo je zanatska usluga i veoma važna stvar je servis. Servis podrazumijeva komunikaciju, ljubaznost, organizaciju poslovanja itd. Klijent će vam prije oprostiti ako ste ga lošije ošišali, nego ako ste neljubazni ili mu silom želite nešto prodati. Danas postoje kvalitetni kompjutorski programi pomoću kojih vrlo jednostavno možete sakupiti sve informacije o svojim klijentima i zatim svoju poslovnu strategiju usmjeriti prema njihovim željama, afinitetima i očekivanjima. Smatram da je individualni pristup klijentu budućnost koja već kuca na vrata salona.

Što mislite o današnjim mladim frizerima? Imate li neki savjet za njih?

Ja mlade frizere najviše učim šišati i uvijek im kažem: „Nemojte žaliti vremena, truda i novca koje ulažete u svoju ruku kojom držite škare. Naučite tu ruku „pjevati“ škarama, a kasnije će te škare same „pjevati.“ Ljudima s kojima sam radio uvijek sam znao reći: „Ne otvarajte svoj salon dok niste sposobni za 8 od 10 stranaka koje su ušle u vaš salon pogoditi kakve će izaći.“

Što smatrate najvažnijim za razvoj profesionalne frizerske industrije?

Ako mislite na elemente koji upotpunjuju zanat, tada je bitan razvoj preparata za kosu. Svi bismo htjeli preparate koji daju najbolji rezultat u najkraćem vremenu i uz minimalna oštećenja kose, kao i preparate koji klijentima omogućavaju brzu transformaciju. Tu mislim na florescentne i žarke boje koje se za večernji izlazak jednostavno nanose na kosu, a ujutro se jednim šamponiranjem brzo i potpuno isperu.
Imate li pak na umu namještaj i alate, onda je moj naglasak na ergonomiji koja može olakšati rad te smanjiti utrošak vremena. Što se samog zanata tiče, tu je najvažnija edukacija jer ljudi traže sve veću kvalitetu za što manje novaca.

Amir Bećirević je više puta nastupao na pozornicama Hairstyle Newsa. Fotografije s poslovnog seminara 2011. godine i
stručnog seminara Idea Akademije 2012. godine u Opatiji te s nastupa u sklopu večernjeg programa Tribute to Vidal Sassoon
zajedno sa John Santillijem na velikoj pozornici 2013. godine u Rovinju.

Što bi u Hrvatskoj trebalo promijeniti kako bi frizerima bilo lakše raditi te kako bi frizerska profesija vratila svoj nekadašnji sjaj?

Trebalo bi promijeniti sustav školovanja, drastično povećati broj kontinuiranih sati praktičnog rada te sufinancirati učenika, a ne salone. Važno je napraviti dobar sistem licenciranja koji će pratiti rezultate zapošljavanja po principu da učenike mogu dobiti samo oni koji ih i zapošljavaju. Na nivou države trebalo bi uvesti jedinstvene standarde za obavljanje pojedinih frizerskih usluga i smanjiti PDV na 10%. Nije prirodno da u poslu koji radite s 10 prstiju morate odvojiti dva prsta za porez, tim više što su odbici PDV-a u struci gdje je radna snaga najveći trošak minimalni.

S kojim ste frizerom voljeli surađivati, a s kojima biste to htjeli?

U prošlosti sa Sassoonovim art direktorima Christopher Brookerom i Rogerom Thompsonom, pionirima modernog frizerstva. Sada volim educirat mlade frizere na početku njihove karijere kako ne bi trebali prolaziti dug, skup i nepravocrtan put kojim sam ja prolazio.

Kako biste opisali svoju životnu energiju i odakle je crpite?

Kada ste posvećeni poslu koji obavljate tada energija dolazi iz rezultata koje postižete. Moju posvećenost edukaciji možda je najbolje definirao američki pisac John Steinbeck koji je rekao: „Došao sam do uvjerenja da su dobri učitelji veliki umjetnici. Vještina učenja možda je čak jedna od najvećih umjetnosti jer su njezini mediji ljudski um i duh.“

Često klijenti od frizera očekuju novu frizuru koja će im promijeniti život. Je li to iluzija ili frizeri stvarno mogu utjecati na naše životne promjene?

Iluzija je da možemo nešto bitno promijeniti u životima klijenata. Naime, cilj frizerske struke je poboljšanje fizičkog izgleda, no ponekad uspijemo i više, ponekad s fizičkom promjenom povećamo i samopouzdanje klijenta te im pomognemo da se bolje osjećaju.

Kada biste morali odabrati neku drugu karijeru, što bi to bilo?

Arhitektura ili primijenjeni dizajn.

Što Vam, osim frizerstva, pruža zadovoljstvo u životu?

To je moja obitelj te uspjeh mladih ljudi bez obzira na područje njihovog djelovanja.

I na kraju, imate li savjet za vlasnike salona kako bi ostvarili svoje ciljeve i uspješno poslovanje?

Prvo, moraju imati ostvariv san, potom pronaći neki uzor i pomiriti se s time da je ostvarivanje sna neprestano putovanje.