Hairstyle News povijest frizerstva frizure srednjeg vijekaFotografije: Wikimedia Commons; National Portrait Gallery; Wellcome Images; Metropolitan Museum


Inspirirani ovim korona-razdobljem koje je pokazalo važnost frizera u životima svih nas, naše Uredništvo odlučilo je malo dublje zaviriti u povijest kako bi istaknuli društvenu ulogu frizera kroz različita povijesna razdoblja. Naime frizeri su oduvijek bili veoma važan dio društva, a vrijeme je da se prisjetimo i kakve su sve uloge nosili kroz različita povijesna razdoblja.

Nakon što smo nešto više doznali o ulozi čuvara ljepote kose u razdoblju antike, vrijeme je da se posvetimo našem daljnjem istraživanju. Ovoga puta proći ćemo Europom srednjeg vijeka, razdobljem kada su u društvu vladale vrijednosti poput skromnosti i marljivosti. Saznajte kako su one utjecale na frizure tog doba te kako je umjetnički procvat renesanse i baroka probudio maštu obožavatelja kose! 

Inspirirajte se našim pogledom u povijest i otkrijte na koji način frizerstvo čini svijet jednostavno ljepšim i boljim mjestom.


FRIZURE KOJE SU DOMINIRALE SREDNJIM VIJEKOM (od 5. do 15. stoljeća)

Religija i spiritualnost su početkom srednjeg vijeka (tijekom 5. i 6. stoljeća) snažno utjecale ne samo na svakodnevni život ljudi, već i njihove frizure. Ovo je razdoblje skromnosti i marljivosti u svim pogledima pa stoga ne čudi što su tadašnji ljudi nosili veoma skromne, jednostavne frizure kako ne bi slučajno djelovali tašti. U prvim stoljećima srednjeg vijeka razvoj frizerstva je tako zastao.

Prikazi raznih pokrivala i frizura koje su žene nosile u srednjem vijeku od 6. do 14. stoljeća u Europi; izvor: Tumblr

SKROMNOST NA ŽENSKI NAČIN
Mlade žene su svoju dugu kosu mogle nositi raspušteno, sa pramenovima koji su otkrivali lice, no odrasle su žene svoje jednostavne i neuočljive pletenice vjerno skrivale. Za ovo razdoblje kojim je vladala skromnost iznenađujuće je, ali i veoma važno istaknuti želju žena za što mršavijim izgledom. Iz tog razloga, žene tog doba neprestano su odstranjivale vlasi s linije čela sve do vrha glave. Naime visoko čelo predstavljalo je tada poseban ideal ženstvenosti. 

Anne Boleyn, druga žena engleskoga kralja Henrika VIII i kraljica Engleske od 1533. do 1536; izvor: National Portrait Gallery

Koje su boje kose tada bile najomiljenije? Žene s prirodnom plavom kosom ili one sa svijetlo crvenim nijansama u srednjem su vijeku bile posebno istaknute u društvu. Za ovim je nijansama žudjela većina žena, no kako ćemo doznati kasnije, morat ćemo pričekati još nekoliko stoljeća prije negoli se razviju postupci za izbjeljivanje kose.

SKROMNOST NA MUŠKI NAČIN
S druge strane, muškarci su kod svojih frizura bili posve slobodni te ih ničim nisu ni skrivali ni pokrivali. Ipak, dva su stila u to doba bila najtraženija: opuštene, raspuštene frizure dužine do ramena te tako zvane „lonac-frizure“ ili „gljiva-frizure“. Njihova dužina bila je do uha, uključivala je šiške te obrijanu kosu na donjoj polovici glave. Kao što možemo primijetiti muškarci su, za razliku od žena, puno manje težili idealu skromnosti, možda i zato jer su kosu doživljavali kao simbol svoje snage i autoriteta u društvu. Za razliku od žena, oni su njezi kose posvećivali puno više vremena pa su tako često znali večeri provesti njegujući svoju kosu najrazličitijim uljima, a za dodatni sjaj koristili su bjelanjak. Konstantno njegovan izgled bio je jako važan u to vrijeme pa je i spavanje s mrežicom na glavi kako bi kosa ostala što duže njegovana bila najnormalnija pojava.

Početkom 10. stoljeća katolička crkva počela je izdavati posebne naputke, namijenjene nadzoru muškog izgleda. Brade i brkovi postali su zabranjeni, a oni koji su se tome protivili često su bili kažnjeni. Primjerice, u to su vrijeme zbog posebnog naputka nadbiskupa francuskog grada Rouen muškarci s bradama čak bili izopćeni iz crkve! I Henry I, britanski kralj iz 12. stoljeća, morao je zbog pritiska crkve slijediti njezina pravila te se oprostio od svoje brade. Povijest tako zbog zakona katoličke crkve gotovo da i ne bilježi crtež ili zapis u kojem bi muškarci nosili brade ili brkove, i to sve do 15. stoljeća.

Muške frizure su početkom 10. stoljeća zahvaljujući Crkvi postajale sve kraće. Lijevo: slika Portret Ferdinanda I, slikara Vermeyena; izvor: Fondation Bemberg; desno: crtež prisilnog šišanja duže muške kose; izvor: Jean-Charles Volkmann Bien Connaitre les Généalogies des Rois de France

RENESANSA – POVRATAK KREATIVNOSTI U KOSI (15. i 16. stoljeće)

Renesansu možemo, nakon skoro tisuću godina rigoroznih pravila, označiti kao ponovno rođenje umjetnosti i kreativnosti. Početkom 15. stoljeća najrazličitiji kreativni zanati dobili su tako ponovo priliku istraživati ljepotu i umjetnost. U skladu s tim, ljudi širom Europe počeli su ponovo svoju pažnju posvećivati vlastitom izgledu, a s time su konačno na red došle i frizure.  

Lijevo: slika Portret mlade žene, slikara Boticellija; desno: portret kraljice Elizabete I, slikara Gowera; izvor: Wikimedia Commons

Početkom renesanse ideal ženske ljepote predstavljala je duga, valovita, plava kosa i pletenice najrazličitijih oblika, ukrašene raznovrsnim ukrasima. Naravno, obzirom da nisu sve žene bile prirodne plavuše, nastojali su se izmisliti i pronaći načini za izbjeljivanje kose. Najčešće se to činilo uz pomoć sunca i slane vode, no često su žene tog doba za bojanje kose koristile i razne boje koje su dobivale uz pomoć biljaka.  

U tom razdoblju vladalo je iznimno zanimanje za povijest. Umjetnici pa i šira javnost posebno su bili oduševljeni filozofijom, umjetnošću i frizerskim stilovima antičkog grčkog i rimskog svijeta. Marljivo uređene frizure prirodnog izgleda opet su pronašle svoje mjesto u društvu. Obožavatelji kose tako su ponovo dobili priliku za buđenje svoje kreativnosti.

Pletenje pletenica u renesansi postala je prava umjetnost; izvor: Wikimedia Commons

Žene tog doba žudjele su za raznolikim frizurama. Posebno su bile oduševljene frizurama sa središnjim razdjeljkom, pletenicama podignutim sa svake strane glave koje su tako odavale dojam rogova ovna. Bile su to pletenice iznimno zahtjevne za izradu, ali su zato pokazale majstorstvo zanata u svom punom sjaju. Naime njihova izrada zahtijevala je uvijanje kose uz tanku žicu, te potom pričvršćivanje uz pomoć ukosnica. Osim toga, posebno popularna u to doba bila je i podignuta kosa uvijena tako da čini oblik srca. Majstori bi tada kosu raspodijelili na dva jednaka dijela, potom bi svaki uvili na način da zajedno čine izgled srca.

BAROK – DOBA NAJLUĐIH FRIZURA (od 17. do sredine 18. stoljeća)

Veliki broj povjesničara vidi upravo barok kao najluđu i najkreativniju frizersku eru. Ovo je razdoblje kojim su vladale najveće i najraskošnije frizure, a pletenje pletenica postala je prava umjetnost! Raskoš, divljenje i veličanstvenost bile su tada iznimno važne društvene vrijednosti i upravo su one potaknule neobuzdan razvoj frizerske struke.

Francuski kralj Louis XIV (prvi lijevo) svojim odvažnim izgledom inspirirao je brojne muškarce diljem Europe; izvor: Wikimedia Commons

U to vrijeme žene, pa i muškarci često su nosili perike. Trend je to koji je osnažio zahvaljujući francuskom kralju Louisu XIV koji je uz pomoć perike skrivao svoju ćelavost. Perike s dugim, širokim pramenovima postali su tako novi simbol dostojanstva, a muškarci su ih čak počeli doživljavati i kao obavezni element vlastitog stila, bez obzira što su bile izuzetno teške i neudobne za nositi.

Žene su za razliku od muškaraca nosile visoko podignute i obilno ukrašene perike. Najčešće su ih nosile žene s manje gustom kosom koje su tako uz pomoć perika mogle postići one najtraženije raskošne izglede. U početku su perike bile manje i ukrašene samo uz pomoć tkanina najrazličitijih boja ili čipke. Posebno raskošan ukras u kosi nudilo je fontange naglavno ukrasje (visoko podignute vrpce, ovijene tankim žicama i drugim ukrasima). Prolaskom vremena perike su dobivale na visini, a posebno su bile cijenjene zbog nebrojenih mogućnosti personalizacije i izražavanja osobnosti žena. Često su bile perike ukrašene najrazličitijim perjem, kristalima, umjetnim cvijećem, pa čak i voćem, sve kako bi žene izgledale što bolje i ljepše na raznim društvenim događanjima.

Barokne perike koje su plijenile pažnju i poticale kreativnost frizera; izvor: Wellcome Images

Barokne perike svojom nas ljepotom i visinom impresioniraju i danas, no ne smijemo zaboraviti kako su zapravo ipak ugrožavale zdravlje. Perike su se nosile svakodnevno, ali muškarci i žene nisu bili upoznati s potrebama njihovog čišćenja. Zato su u perikama svoje mjesto veoma brzo pronašle uši.

Osim toga, perike nisu bile ni udobne za nositi. Ograničavale su kretanje žena koje su iz tog razloga često morale hodati sa štapom. Zbog raskošnosti perika često se moralo maknuti i krov kočije, a sve zato kako bi se žene sa svojim odvažnim kreacijama bez problema mogle voziti!

Muška perika od svile i dlake konja iz 18. stoljeća; fotografija: The Metropolitan Museum of Art

Ponovo rođenje umjetnosti, njegovanje kreativnosti i kreiranje zahtjevnih frizura postepeno je vodilo u daljnje razvijanje frizerske struke. Samo su stručnjaci mogli posjedovati svo znanje potrebno za izradu ovih prekrasnih izgleda. Osim toga, njihova ih je strast vodila i u daljnje istraživanje svega onoga što je moguće postići u ovom divnom svijetu ljepote kose.

Pratite nas u narednim danima kada nastavljamo naše putovanje kroz povijest frizerstva. Sljedeći put odlazimo u Francusku, u razdoblje 17. i 18. stoljeća, razdoblje u kojem su se dogodile suštinske promjene u svijetu frizerstva i profesionalizaciji zanata. Saznajte tko su bile prve frizerske zvijezde te kako je frizer Marie Antoinette frizirao elitu širom Europe!

Svidio vam se članak? Podijelite ga s prijateljima!

SVIĐA VAM SE ČLANAK?
PREPORUČITE GA PRIJATELJIMA I KOLEGAMA
PUTEM DRUŠTVENIH MREŽA ILI E-MAILOM!

PREDHODNI ČLANAK
SLJEDEĆI ČLANAK