PIŠE:

Inka Miškulin, prof, Psihoterapeutkinja
Hrvatsko psihološko društvo, Hrvatska psihološka komora

Živimo u društvu koje općenito vjeruje da je kosa trivijalna stvar, nešto što se ne uzima previše u obzir. Međutim, istina je da kosa ima puno veće značenje nego što joj ga društvo daje.

kosa-psihologijaRadeći promjene na svojoj kosi, današnja žena pokazuje promjene u svojoj nutrini. Danas je kosa ženama, a sve više i muškarcima, sve veća preokupacija. Samo u SAD-u se svake godine potroši 16 milijardi dolara na uljepšavanje i tretiranje kose. Frizura koju nosimo označava naš društveni status, karijeru, ona je posrednik u komunikaciji s drugim ljudima. Kosa je jedna od prvih karakteristika koje drugi ljudi na nama primijete. Kosom se određuje način na koji deklariramo svoj identitet, tj. tko smo i što smo. Frizura nije samo stvar mode, istovremeno ona govori o tome jesmo li: zdravi, bolesni, siromašni, bogati, konformisti, nonkonformisti, umjetnici ili poslovni ljudi i još mnogo toga.
Sve gore navedene osobine koje danas kosom izražavamo produkt su modernog doba. Naime, sve do 20. stoljeća frizura je za ženu bila strogo određena društvenim pravilima. U kapitalizmu se mijenja status žene i cilj postaje pokazivanje bogatstva i uspjeha pa frizura kao i dugi lakirani nokti iskazuju činjenicu da žena ne mora raditi jer partner sam dovoljno privređuje. Muž dokazuje svoj uspjeh kroz ljepotu svoje žene. Više je ne skriva, baš naprotiv, sada se njome hvali. Od tada pa vremenski na ovamo počinje doba u kojem svaka žena može odabrati svoj stil i mijenjati sebe kad i kako to poželi. Kosa daje ženi slobodu da bude onakva kakva se sviđa sebi. S ovom novom slobodom koju su žene dobile, dobile su i novi izazov, a to je nova umjetnost – umjetnost osobne transformacije. Žena kosom pokazuje što misli o sebi. Od tada možemo govoriti i o psihologiji različitih frizura, a ne više samo o psihologiji vremena u kojem su nastale frizure.
Pedesetih godina prošlog stoljeća događa se još jedna revolucija u slobodi izražavanja kosom, riječ je o umjetnim plavušama. Ubrzo nakon toga nastaje mit o plavušama, a najpoznatiji proizvod takvog razmišljanja je i lutka Barbie koja nepogrešivo i bez iznimke ima predugu plavu kosu. Djevojčicama se nesvjesno nameće Barbie kao ideal ženske ljepote.
Šezdesetih godina se pojavljuju zavodljive crvenokose i brinete. Nakon toga svijet frizura više nikada neće biti isti. Frizura postaje stav. Duga kosa koja slobodno pada povezuje se uz slobodu i mladost. Kad žena srednjih godina nosi dugu kosu ona time obično poručuje da se osjeća mladom ili da je društvena pravila ne zanimaju. Najčešće to čine umjetnice i kreativke. One pak nerijetko imaju i nekonvencionalnu boju i(li) dužinu kose.
Kod mlađih ljudi neobična frizura i boja (npr. ljubičasta, modra, zelena) izražava stav: “Ja sam drugačiji i ne zanima me što vi pritom o tome mislite.” Primjerice, punk je kasnih 70-ih izražavao pobunu protiv postojećih vrijednosti, a osim glazbom, njegovi pristaše su svoje stavove izražavali i frizurama koje su tada šokirale svijet.
Obrijana glava uvijek je djelovala zastrašujuće, pa su to od davnina činili ratnici, a i danas to rade borci na raznim bojnim poljima. Kad žena to učini, bez nekakvog objektivnog razloga, onda je to znak pobune protiv tadašnjeg načina življenja i pružanje otpora.
Danas, vjerojatno više nego ikad, društvo nameće ženama što je lijepo, a što nije. Mnoge žene postaju robovi tih ideja i nedostižnih kriterija ljepote. Istovremeno, budi se svijest žena o tome da same određuju svoju sudbinu i granice slobode i da ljepota proizlazi iz njihovih misli i djelovanja, a da kosom mogu izraziti svoju osobnost i biti svoje.

SVIĐA VAM SE ČLANAK?
PREPORUČITE GA PRIJATELJIMA I KOLEGAMA
PUTEM DRUŠTVENIH MREŽA ILI E-MAILOM!

PREDHODNI ČLANAK
SLJEDEĆI ČLANAK