Neven_Radovic2Razgovarao: Denis Vidović

Prije sedam godina Neven Radović je otišao u Washington (Sjedinjene Američke Države) kako bi testirao i proširio svoja frizerska znanja. Veoma je brzo njegov rad prepoznao magazin Vogue (američko izdanje) i on je svrstan među 7 najboljih američkih frizera. Radio je frizure poznatim damama, kao
što su glumica Cynthia Nixon (Sex&City), Claire Danes (Romeo & Juliet) i Lynda Carter (Wonder Woman), pa čak je radio 
i s Anna Wintour, urednicom američkog izdanja magazina Vogue. Njegovi se radovi objavljuju u raznim američkim časopisima. Želimo da pročitate njegovu životnu priču koja je veoma poticajna.

Možete li nam ukratko opisati Vaš profesionalni put do pozicije jednog od najboljih američkih frizera?


U Ameriku sam došao početkom 2008. godine s turističkom vizom. Planirao sam ostati, ali samo ako uspijem dobiti papire te pronaći dobar i zanimljiv posao. Amerikanci kažu: luck favors the brave (sreća prati hrabre), a tako je bilo i u mom slučaju. Došao sam u kontakt s ljudima koji su bili povezani sa slavnim frizerom iz New Yorka Tedom Gibsonom te su otvarali novi salon s njegovim imenom na jednoj od najprestiž- nijih lokacija u Washingtonu. Nakon nekoliko intervjua odlučili su me zaposliti i pomoći mi oko dobivanja papira i vize. Salon je kasnije prekinuo suradnju s Tedom Gibsonom, dobio je novo ime Nival, a ja sam u njemu imao glavnu ulogu pri zapošljavanju i obuci novih zaposlenika. Krajem 2013. godine kolega Ian McCabe i ja dobili smo investicijsku ponudu jedne naše klijentice koja nam je pomogla otvoriti salon u Ritz Carlton ho- telu u centru Washingtona. Salon je otvoren 1. 6. 2014. godine nakon više od godine dana napor- nog rada i priprema. Salon se zove Ian McCabe Studio jer kolega ima veći udio u partnerstvu. Nakon što ja dobijem dozvolu za stalni boravak, nadamo se otvaranju novih salona i proširivanju posla. Trenutno u salonu zapošljavamo 3 tehni- čara za boje, 3 stilista i 3 asistenata, a i troje ljudi radi na recepciji.

rp_Neven_Radovic-335x374.jpg

Neven Radović

Recite nam nešto o svom prvom poslu; jeste li tada naučili nešto što koristite i danas?


Nakon 3 godine prakse kod Željke Pavić u Karlovcu, moj prvi pravi posao bio je onaj kod Ankice Omišl u Studiju R. Svaki frizer ima neki svoj „potpis“, neku svoju tehniku te, bez obzira na utjecaj mentora, on uz talent i mnogo prakse stvara svoj način rada. Ja sam od Ankice preuzeo neke stvari kod feniranja koje i danas koristim. Njezine frizure su trajale danima. Da, naučio sam i to da se uz posao morate i zabaviti jer ne možete po cijele dane samo raditi. Subotom smo pred kraj radnog dana obavezno naručivali nešto iz susjednog kafića. 🙂

Možete li nam nešto reći o važnosti edukacije u frizerskoj struci i za Vas osobno.

Edukacija je , uz talent, najvažniji „sastojak“ uspjeha. Vi možete naučiti osnove i znati šišati, ali ako ne nadograđujete svoje znanje nećete daleko dogurati. Naprotiv, idete unatrag. U svakom salonu u kojem sam radio naučio sam štošta što i danas koristim, kao i na svakom poslovnom seminaru, svakoj edukaciji. Od svojih kolega učim svakodnevno, a ponekad i od svojih klijentica. Čak i od asistenta kojeg obučavam ponekad dobijem informaciju o nečemu novom, nečem što ću dalje primjenjivati u svom radu, eksperimentirati i nadograđivati.

Možete li izdvojiti neke osobe koje su ostavile trag u Vašem profesionalnom razvoju?

Svi moji bivši šefovi oblikovali su moj današnji stil i način rada, a to su: Željka Pavić, Ankica Omišl, Tea Drakulić, Mitja Sojer i njegov Mič Styling tim, Viktor Drago, Ted Gibson… Svi su oni utjecali na moju današnju karijeru. Možda bih izdvojio Mitju Sojera i njegov talentirani tim jer sam od njih stvarno puno naučio i napredovao u šišanju. Izdvojio bih i dvije osobe koje su u presudnim trenucima moje karijere bile uz mene i pomogle mi donijeti važne odluke, to su: gospođa Tihana Harapin Zalepugin i moja draga prijateljica Nikolina Ćuk. Upoznao sam ih kada sam počeo raditi za Teu Drakulić, pomogle su mi pri prelascima kod Mitje, kod Viktora te pri mom odlasku u Ameriku. Mene, naime, ponekad treba malo pogurati i sretan sam jer su se uz mene našli pravi ljudi u pravom trenutku.

Što biste označili kao prekretnicu u karijeri? Jeste li tada donijeli neku dobru odluku?


Ako zanemarimo moj pokušaj da u ranim 20- im godinama postanem maneken (Tihana je to srećom odmah spriječila), mislim da je svaki prelazak u novi salon bio prekretnica. Naravno, odluka da spakiram kofere i odem Ameriku je bila najveća i najbolja, promijenila je moj život i ja sam konačno odrastao.

Neven_Radovic3

Neven Radović sa radnim kolegama

Možete li nam nešto više reći o Vašem salonu u Washingtonu?

Kao što rekoh, jedna naša klijentica je uočila naš talent i ponudila se da bude investitor. Gospođa je bugarskog podrijetla i, između ostalih investicija, imala je i dva dubrovačka hotela, ali odustala je i prodala hotele zbog naših službi. Ona je odgovorna i za pronalaženje savršene lokacije u samom centru Washingtona na kojoj smo sada. Naše klijentice voze do nas i sat-dva, a neke koriste i aerodrom koji je udaljen svega 10-15 minuta vožnje. Uz Iana i mene s nama su iz starog salona prešle dvije kolegice (stilistica i tehničarka za boje) te smo zaposlili još dvoje novih ljudi. Želimo sami obučavati naše frizere, iako ne bismo odbili i nekoga tko već ima iskustvo i vjernu klijentelu. Salon ima dobru lokaciju (prestižni kvart s brojnim hotelima, ambasadama i poslovnim zgradama), zadovoljni smo odabirom zaposlenika te je 100% naših dosadašnjih klijenata iz starog salona prešlo za nama. Zbog svega toga mi smo i više smo nego zadovoljni. U skorijoj budućnosti planiramo otvoriti još nekoliko salona, a ja sam zainteresiran za Los Angeles jer mi je već dosta zime i lošeg vremena. 🙂

Američko izdanje časopisa Vogue proglasilo Vas je jednim od sedam najboljih stilista u Sjedinjenim Američkim Državama. Kako je došlo do toga?

To se desilo dok smo radili s Ted Gibsonom koji ima veoma dobre kontakte s modnim svijetom na američkom kontinentu. Tako smo radili na tjednima mode u New Yorku i Miamiju, na revijama u Los Angelesu… Kada je magazin Vogue radio The Best Of Salon Ted je predložio mene,
 a oni su proveli svoje istraživanje i uvrstili me među 7 najboljih frizera. Nikada neću zaboraviti dan kad me djevojka s recepcije pozvala jer netko iz Voguea želi pričati sa mnom. Željeli su znati neke detalje o meni, iako su već dosta toga znali. To je najveće priznanje koje sam do sada dobio u Americi. No, prije dva dana još je jedan prestižan časopis, magazin Allure, u izdanju za ožujak uvrstio mene u njihov The Best Of. Veoma sam sretan što je prepoznat naporan rad mene i cijelog mog tima. Uz to nekoliko puta su nas spominjali u Washingtonianu, Instyle Magazinu itd.

Vaše su klijentice poznate dame s A liste američkog javnog života: glumice Debra Messing (Will&Grace), Cynthia Nixon (Sex&City) i Lynda Carter (Wonder Woman), manekenka Molly Simms (Victoria Secret), mlade pjevačice Mandy Moore i Miranda Cosgrove… Ne želimo neke senzacionalne informacije o njima, ali kako je raditi s poznatim osobama?

Pa mislim da je to svugdje podjednako, slavne osobe su slavne osobe. Neku slavnu osobu zna cijeli svijet, ali i oni su samo ljudi. Moj je posao da dođem u određeno vrijeme, dam sve od sebe i napravim najbolju frizuru za neku priliku (bila to inauguracija predsjednika, neki dobrotvorni bal i sl.). Bio sam jako sretan kada su neke od njih zatražile osobno mene pri slijedećim posjetima Washingtonu. Cynthiu Nixon sam vidio tri puta i veoma je draga i pristupačna osoba. Uvijek se brinula jesam li gladan, žedan, želim li nešto naručiti u sobu dok radimo. Claire Daines sam radio frizuru tri ili četiri puta, a Rosemund Pike je nadasve srdačna i zabavna. Lynda Carter je moja stalna klijentica već 6 godina i ona ne dolazi u salon već je redovito posjećujem kod nje doma. Nikad neću zaboraviti kad sam prvi puta došao na njezino spektakularno imanje i ušao u kuću, osjećao sam se kao da ulazim na set Dinastije. Ona je prava holivudska diva, ali je nadasve ljubazna kao i cijela njezina obitelj. Šišam i njezinu kćer koja je prošle godine putovala svijetom i devet se mjeseci nije ošišala, a mogla je to učiniti na najboljim mjestima, jer ne želi da nitko osim mene više dira njezinu kosu. Evo još jedne moje anegdote s Lyndom, prilikom mog trećeg posjeta ona je primijetila da me netko dovozi ili dolazim taksijem. Uzela me za ruku, odvela u garažu, pokazala mi svoj BMW i rekla: „U Americi ne možeš živjeti bez automobila, ako ti se sviđa vozi ga.“ 🙂

Screen Shot 2015-10-29 at 14.56.16
Jedna od vaših klijentica je i Anna Wintour, urednica američkog izdanja časopisa Vogue. Kako je raditi s njom?

E to je bila trema, veća nego što sam je ikada doživio. Gospođa Wintour je prilikom posjeta Washingtonu zatražila (po preporuci) da je ja dođem isfenirati. Bio sam jako nervozan, nisam znao što odjenuti, kako se ponašati, niti kako odraditi frizuru. Njezina frizura nije komplicirana, ali Anna Wintour je modna legenda i sjetimo se filma Vrag nosi Pradu… Neočekivano u sobi je bila sama i to u kućnom ogrtaču s mokrom kosom. Rekla je da želi svoju uobičajenu frizuru, samo da je isfeniram i to, ako je moguće, za 15-20 minuta. To je bilo jedno od najlakše i najbrže zarađenih 500 $. Od tada sam je vidio još 4 puta, a nadam se viđenju i prilikom njezinog sljedećeg posjeta Washingtonu.

Neke od Vaših VIP klijentica žive po cijelom svijetu. Kako je raditi za njih? Kako je to kada se od Vas očekuje da proputujete pola svijeta kako biste nekoga ošišali?

Zbog izrada frizura letio sam u Boston, Los Angeles, Miami, New York, London te čak i na Bliski istok. Tu klijenticu s Bliskog istoka upoznao sam u Washingtonu. Iz hotela u kojem je odsjedala tražili su da dođem zbog jedne VIP klijentice kojoj nisu smjeli reći ni ime. Imao sam tremu, ali upoznavši gospođu sva trema je nestala. Napravili smo konzultaciju i predložio sam joj promjene. Volim lijepu kosu i ne želim je samo odrezati kako bih mogao reći da sam je dobro ošišao. Gospođa je bila veoma zadovoljna frizurom i pitala me bih li bio spreman putovati zbog slijedećeg šišanja. Pristao sam, iako tada nisam pravo ni pomišljao što bi to značilo. Od tada su prošle 3 godine i ja klijenticu viđam svakih 7-8 tjedana
u Dohi, Dubaiju, Londonu… ovisno o njezinom poslu. Ona je vlasnica jedne građevinske tvrtke, 
a ja se na Bliskom istoku, u Aziji, Africi osjećam poput slavne osobe. Na aerodromu me čeka limuzina, smješten sam u najboljim hotelima, na raspolaganju mi je osoblje, restorani, spa. Ta je klijentica vrlo jednostavna osoba, no ima „tešku“ kosu i nije je nimalo lako ošišati. Ja sam uspio pogoditi kod nje to nešto što nije nitko drugi te i ona sama kaže: „Znam da je luksuz to što radim, ali ja kupim skupu haljinu i odjenem je svega jednom, a frizuru koju ti napraviš savršenu nosim tjednima. Čak više ne moram imati nekog da me svakodnevno fenira, mogu to i sama. To je za mene luksuz.“

Možete li usporediti poslovanje američkih i hrvatskih frizerskih salona? Koje su najvažnije razlike?

Moram istaknuti da su SAD ekonomski vrlo stabilna država, bez obzira što oni pričali o tome. Mislim da oni nemaju pojma što znači biti u ekonomskoj krizi, iako stalno kukaju. U tome je glavna razlika. Iz razgovora s kolegama u Hrvatskoj saznajem da su frizure za većinu Hrvata luksuz, što u SAD nije slučaj.
 Potom, u Americi je stil života drugačiji, pa je različit i način rada u salonu. Ekonomska situacija omogućava tehnološki napredniji rad salona i bolju organizaciju rada salona (naručivanje, recepcija, materijal, edukacija…).
 Amerikanci vole da sve bude po pravilima („by the book“’), ovdje nema rada na crno, što ste dogovorili u ugovoru tako mora biti. Moja plaća je svaki drugi četvrtak u ponoć na računu. Dobijem ispis svoje zarade, ovisno o postotku koji sam dogovorio, a u Americi se on kreće od 35 do 50% (možda i više ako ste jako dobar frizer i dobro zarađujete za salon). Dobijem i ispis troškova koji se skidaju s plaće i koji su ovdje rigorozni. Asistenti su plaćeni po satu, a svi dobivamo napojnice koje čine veliki dio mojih primanja. Ostavljanje napojnice je u Americi obavezno i ona iznosi 10-20% od cijene usluge; moj prosjek je i malo veći. Vaš se trud tu cijeni na najbolji način, u gotovini. Najmanja ili čak nikakva razlika između američkih i hrvatskih salona je u radu na kosi. Živjeti 
u tako velikom gradu i državi znači susretati se s raznim nacijama, rasama, kulturama, pa i to mijenja neke stvari u životu.

Screen Shot 2015-10-29 at 14.58.47

Možete li nam opisati Vaš tipičan radni tjedan?


I u Hrvatskoj sam radio puno, ali ovdje radim stalno, iako je to druga priča. Ja od utorka do petka radim od 10 do 19 sati, a subotom od 9 do 16 sati. Nedjeljom i ponedjeljkom ne radimo. To je službeni raspored našeg salona. Znam da ne smijem prigovarati, ali po preseljenju u novi salon udvostručili smo već poprilično brojnu klijentelu. Moj radni tjedan u salonu je sada uglavnom rezerviran dva do tri tjedna u naprijed. Najprije se rezerviraju kasni popodnevni termini i subote, a onda i ostalo. Nema pauze za ručak i kavu. To je naravno moja odluka jer uvijek na kraju moram još nekoga „ugurati“. Klijent za klijentom smjenjuje se po cijeli dan. Ne bavim se više bojanjem kose, to učinim tek tu i tamo svojim specijalnim klijentima, za boje je sada odgovoran kolega Ian. Kada je raspored popunjen, a vama se javi jedna od klijentica koja ima vaš broj mobitela i hitno treba šišanje ili frizuru, uvijek imate dobar razlog da nju stavite u 9 ujutro ili u 8.30 ili ćete možda ostati i poslije 19 sati, pa će vas onda ona odvesti i na večeru i tako se to još produži. Nedjeljom često imamo snimanja ili netko dolazi iz New Yorka i ima službeni ručak s predsjednikom, a preporučili su joj baš naš salon u Washin- gtonu. Ponedjeljak je dan za edukaciju u salonu.

Zvuči zaista naporno, radi li se u Americi zaista tako puno?

Evo na primjer mog rasporeda rada od prije dva tjedna. Subotu poslije posla i vrlo napornog radnog tjedna letio sam 14 sati za Dubai. Kada sam tamo stigao bila je već nedjelja. U ponedjeljak sam ošišao klijenticu, bili smo na ručku, sjeo
sam opet na avion i u Washington se vratio u utorak u 6 ujutro po lokalnom vremenu. Kod kuće sam se tek kratko istuširao i presvukao i cijeli utorak mi je bio rezerviran do 8 navečer. Nakon posla sjedam na vlak i istu noć odlazim u New York jer u srijedu cijeli dan imamo snimanje editorijala i edukacije. Srijedu navečer sjedam na vlak, vraćam se u Washington i, bez obzira kada stignem kući, ja znam da ujutro u 10 moram biti na poslu i cijeli dan raditi. Isto vrijedi za četvrtak, petak i subotu, a u nedjelju sam morao otvoriti dodatni raspored kako bih odradio klijentice od srijede kada sam išao za New York. Ponedjeljak sam kao bio slobodan; imao sam samo dva feniranja u domovima mušterija, a onda sam odjurio riješiti neke papire, kupiti nešto za kuću, čuti se putem skypea sa svojom mamom Marom i nećakinjom Tarom. Pokušavam ići u krevet što ranije jer sam veoma umoran, a ustajem u 3.15 ujutro jer tijekom tjedna na televizijskoj postaji NBC uređujem jednu od njihovih voditeljica za Early morning show. Na NBC-u sam do 5-6 ujutro, onda odem doma malo odspavati, pa u salon na cijeli dan. Taman sam pomislio da sam za vikend slobodan, no ništa od toga jer su me na dva dana pozvali u New York za press tour. Pa opet tjedan krene ispočetka…

Kako uz sve te brojne obaveze postižete životnu ravnotežu?

Umoran sam, ali ne žalim se jer znam zašto radim, u Americi nema stajanja. Znam da će doći moj slobodan vikend kada ću otići u Miami i biti sam na plaži cijeli dan, kada ću otići na pilates i poslije masažu, na piće i večeru s društvom. I tijekom tjedna nalazim se s prijateljima na večeri, subotom ponekad izlazimo, a sretan sam kada 
se vratim u svoj stan koji pomalo uređujem po svom ukusu. To je moje slobodno vrijeme kojeg trenutno nema puno, ali se trudim provesti ga kvalitetno i posvetiti sebi.

Što najviše volite u svom poslu?

Volim svoj posao i eto već je 20 godina prošlo otkad sam počeo raditi kod Željke. Ponekad
 sam umoran, ali nikad nisam umoran od kose. Sretan sam jer radim ono što volim, a volim
 to zadovoljstvo koje dobivamo u našem poslu. Svojim radom mi barem na trenutak možemo promijeniti život nekoga tko je sjeo u našu stolicu. Možda je to smiješno nekom tko nije frizer, ali mi znamo što to znači. Bez obzira što neki misle o tome, vanjski je izgled čovjeku jako važan, a kosa je važan segment tog vanjskog izgleda. S pravom frizurom, šišanjem ili bojom, vi neku osobu može bitno promijeniti i učiniti je zadovoljnom.

Volim svoje klijentice i klijente, volim upoznavati nove ljude i postajati dijelom njihovog života. Nekom sam psihijatar, nekom prijatelj, nekom rođendanski poklon, nekome gotovo član obitelji. Imao sam jednu stariju klijenticu koja je dolazila svaka 4 tjedna na bojanje i šišanje i s kojom sam se toliko zbližio da sam uvijek odvajao dodatno vrijeme za ćaskanje s njom. Naime, ja sam doživljavao dragocjenim susrete s osobom s bogatim životnim iskustvom. Za svoj 80. rođendan moja me prijateljica i klijentica pozvala na večer na kojoj je bilo više od 50 članova njezine obitelji. Ja sam bio njezin hrvatski nećak i jedina osoba koja nije bila dio obitelji, ali me ona odlučila „usvojiti“. Zbog trenutaka kao što je bio taj ja obožavam svoj posao! Volim avanture u koje me moj posao odvodi, volim uživati u spektakularnom zalasku sunca na obali Perzijskog zaljeva u Qataru, vidjeti Havaje, raditi snimanje na Kanarima, poznavati New York kao da sam u Zagrebu, odsjedati u ekskluzivnim londonskim hotelima…

Konkurenciju na tržištu je velika, što zato dobar salon mora ponuditi da bi uspio?

Morate imati dobre frizere, ključno je talentirano i vrijedno osoblje. Potom tu su: lokacija salona, njegovo uređenje, marketing, prezentacija, dobar alat te odabrani proizvodi s kojima radite. Sve navedeno čini cjelinu. Kad vam netko dolazi prvi put na šišanje, samo jednom će doći prvi put. Šišanje je najvažniji dio dolaska, ali važno je i kako i tko je tu osobu dočekao na ulazu (kako bi moja Željka rekla tko joj je pridržao kaput), vaša konzultacija s njom, šamponiranje kose, jeste li joj ponudili kavu i sok, je li slušala ugodnu glazbu, gledala u čisto ogledalo, na vrijeme stigla na red… Sve su to čimbenici koji se moraju posložiti kako bi netko poželio opet doći u naš salon.

Koje su frizerske usluge najprofitabilnije?

Sve usluge koje možete dobro naplatiti su profitabilne. Mislim da su za salone vrlo profitabilni neki tretmani kao što su keratinski tretmani ili tretmani za njegovanje kose koji vidno mijenjaju kosu. Npr. mi u salonu radimo tretmane za njegu kose klijenticama čija kosa ima previše pramenova ili je prirodno kovrčava i suha. Tretman može napraviti i asistent za svega 15 -20 minuta tijekom šamponirana kose, proizvodi koji se koriste, kada se kupe na veliko, nisu tako skupi, a tretman kao dodatnu uslugu naplaćujemo 60-80 dolara. Ili keratinski tretman, spretan frizer ga napravi za sat i pol do dva, a njegova cijena je između 250-700 dolara. Odabirom pravih proizvoda i dobrim načinom prezentira- nja i izrade svaki tretman možete jako dobro naplatiti.

Što bi sve frizeri još morali učiti,
 osim standardnih tehnika šišanja, bojenja i oblikovanja kose?


Moraju raditi na svom napredovanju i usavršavanju, edukacija je zaista jako
 važna. Naš se posao stalno mijenja i zato 
morate biti znatiželjni i htjeti eksperimentirati 
s novim tehnikama, materijalima, alatima… Važno je naučiti osnove, ali je još važnije stalno nadograđivati znanje i neprekidno učiti. Frizer se mora stručno usavršavati, ali sva njegova znanja ne mogu se svesti samo na kosu jer ne možemo s klijentima pričati samo o kosi. To je nešto što ovisi o svakom pojedincu.

Možete li nekako definirati svoju radnu filozofiju, tj. što činite kako biste u svakom trenutku svakom klijentu dali najbolje od sebe?

Jednostavno, u poslu uvijek dajem najbolje od sebe jer ne zaboravljam da je ta osoba odabrala baš mene, a mogla je birati između stotina drugih. Ona je odvojila svoje vrijeme i novac i želi baš mene. Ni mi nismo uvijek raspoloženi, no nikako ne bismo smjeli upasti u rutinu jer frizerstvo nije tvornički rad. Tea Drakulić mi je davno rekla: „Kad dolaziš u salon ostavi svoje probleme na vratima i pokupi ih kad kreneš van.“

NevenRadovic_4

Neven Radović

Što biste sebi savjetovali da ste sada dvadesetogodišnjak?


Sad tek razumijem značenje izreke: da mi je ova pamet, a te godine. U svakom salonu sam naučio nešto novo, ali u nekim sam možda ostao malo predugo. Morate naučiti cijeniti sebe da bi vas i drugi cijenili više.

Tko Vas inspirira u struci, a tko u privatnom životu?


Ne mogu imenovati nikoga pojedinačno, inspirira me svakodnevni život te moja obitelj i prijatelji s kojima sam jako povezan. Inspiriraju me kolege dok ih gledam kako rade ili kada radimo zajedno, inspiriraju me moji klijenti i njihove životne priče. Toliko je divnih i uspješnih osoba koje sam upoznao ili za koje sam samo čuo, i svi oni su moja životna inspiracija.

Što Vam je najviše pomoglo u karijeri?

Dobri temelji; postoji i ona naša izreka da nema kuće bez dobrih temelja. Željka Pavić iz Karlovca bila je moja, kako je to ona zvala, bečka škola. Vjerujte mi da ispočetka nije bilo zabavno, ponekad sam mrzio ići na praksu, ali danas sam Željki izuzetno zahvalan na svemu čemu me naučila i što je učinila za mene i moju karijeru. Jedna od njezinih čuvenih izjava bila je: „I prije nego što ja pomislim što mi treba, ti to već moraš imati u ruci!“

 

SVIĐA VAM SE ČLANAK?
PREPORUČITE GA PRIJATELJIMA I KOLEGAMA
PUTEM DRUŠTVENIH MREŽA ILI E-MAILOM!

PREDHODNI ČLANAK
SLJEDEĆI ČLANAK