Fotografije: Nicolas Jurnjack arhiva; Nick Norman
Razgovarao: Denis Pucelj


Nicolas Jurnjack francuski je frizer koji je svoju karijeru posvetio modnoj industriji. Već tri desetljeća jedan je od vodećih frizera u svijetu mode, a zaslužan je za izglede brojnih editorijala i modnih revija za brendove kao što su John Galliano i Lanvin. A posebno su upečatljive bile njegove suradnje s Alexandrom McQueenom. Njegove frizerske kreacije nosile su manekenke kao što su Kate Moss, Naomi Campbell, Elle Macpherson i Natalia Vodianova, a radio je i s poznatim pjevačicama kao što su Jennifer Lopez i Alicia Keys. Nicolas Jurnjack frizer je koji ističe kako je za uspjeh potrebno znati surađivati sa svojim kolegama u timu, a pritom imati samopouzdanja i ne zapostavljati sebe. A to možete dobiti jedino uz stalnu edukaciju kao i dobro poznavanje povijesti frizerstva i mode. Ovaj je intervju namijenjen svima vama koji želite više raditi u modi – nadamo se da će vas njegovi savjeti inspirirati kao što su i nas te da će vam pomoći na vašem karijernom putu.



Poznati ste zbog svoga odvažnog i skulpturalnog pristupa frizerstvu. Možete li objasniti našim čitateljima što definira vaš odnos prema kosi?

U 90-ima sam kreirao frizure za mnoge revije visoke mode, gdje su odvažni stilovi frizura i spektakl bili glavni. Tijekom godina izgradio sam reputaciju upravo na svojoj sposobnosti da spojim tehničke vještine, maštu i stil, a da pritom vodim računa i o visokoj profesionalnoj kvaliteti svoga rada. Obožavam raznovrsne stilove – od zaglađenih izgleda 40-ih i 50-ih godina do stilova inspiriranih supkulturama kao što su punk, rock’n’roll i grunge. S tim su me iskustvom već na početku karijere pozvali u Vogue i Harper’s Bazaar da testiram granice i napravim neke frizure koje su istovremeno umjetničke, skulpturalne, eksperimentalne, a i moderne. Velika je čast što su imali povjerenje u moj stil i kreativnost. 

Ja sam frizer i moj je posao da kosu na neki način slušam i s njom komuniciram kroz rad. 

Svoju filozofiju rada s kosom mogu sažeti u jednoj rečenici: „kosa treba biti fluidna, ali u isto je vrijeme zadatak mene kao frizera da je kontroliram i da iz nje izvučem maksimalno savršen izgled“.

Vaša je karijera započela fotografskim snimanjem za francuski časopis Elle u kasnim osamdesetim godinama, kada su vas kao tinejdžera zamolili za pomoć u modnom snimanju na plaži. Možete li nam reći kako je došlo do te prilike? Kako je to snimanje utjecalo na vašu karijeru?

U vrijeme kad sam bio u programu naukovanja u frizerskom salonu, bio sam na rubu odlaska, nisam bio motiviran, osjećao sam se zaglavljeno, ograničeno, frustrirano. Jedan dan je urednik u panici uletio u salon i pitao može li netko doći na plažu, sada! Odmah sam iskoristio priliku. Jedva sam čekao da iziđem iz salona. Kad sam došao na snimateljski set na plaži, otvorio mi se čitav novi svijet, osjećao sam se oslobođen, zainteresiran i uzbuđen suradnjom, kreativnošću, bilo mi je  to potpuno prirodno i bilo je uzbudljivo. Upravo je s tim snimanjem započela moja karijera. Bila je to moja motivacija da se preselim u Pariz.

Preselili ste se u Pariz u dobi od 17 godina. Je li bilo teško pronaći mogućnosti za frizere u modnom svijetu? Kako ste postigli da vaše ime bude prepoznato u modnim krugovima?

U modnu je industriju teško prodrijeti, teže nego što sam naivno mislio dok sam još bio početnik. Odlučio sam da ne želim biti pomoćnik, tako da sam morao razmišljati o različitim načinima kako se kretati naprijed, kako se povezati, biti primijećen. Napravio sam plan: redovito posjećivati uredništva časopisa, pokušati se sastati s nekim tko može pogledati moj portfelj, ostavljati posjetnice, posjećivati agente. Bio je to tjedni ritual. Napravio sam desetke probnih fotografskih snimanja kako bih se pripremio. Kovao sam svoje vještine, trenirao, razvijao i usavršavao tehnike. Obećao sam si da ću posjećivati knjižnicu što više kako bih se mogao educirati o modi, umjetnosti, povijesti, likovnoj umjetnosti, gledao sam filmove, slušao glazbu, radio sve što bi moglo potaknuti moju kreativnost.

Imao sam sreće što sam upoznao umjetničkog direktora, Petera Knappa, istinsku legendu. On je velikodušno prihvatio moj poziv ne znajući tko sam i pozvao me da mu pokažem svoj rad. Rekao je da je moj rad izvanredan, bio sam presretan, bila je to iznimno pozitivna povratna informacija od takvog talenta, kojem sam se divio. Zamolio me da stvorim avangardnu frizuru za naslovnicu popularnog časopisa za umjetnost i kulturu i bio sam presretan. Njegovo povjerenje u moj rad činilo me motiviranim da uvijek idem naprijed, dalo mi je samopouzdanje da slijedim svoje instinkte u vremenu kada sam tek započinjao i nisam bio još sasvim siguran u sebe.

Nakon što ste se preselili u Pariz, dobili ste priliku snimati za francuski časopis Vogue i tako ste napravili i svoju prvu naslovnicu modnog časopisa! Neki bi rekli da ste napokon ušli na frizersku scenu, ali vi ste se vratili na učenje frizerskih tehnika i njihovo usavršavanje. Zašto?

Smatram da iskustvo, znanje i stručnost morate neprestano stjecati. Uvijek postoji nešto više što možete naučiti. Ne smijete nikada prestati učiti. 

U ovom ste poslu već više od 30 godina. Koja je tajna dugovječnosti?

Strast. Volim ono što radim isto toliko koliko sam to volio kad sam tek počeo. Za mene je to još uvijek fascinantno putovanje kreativnosti.

Radili ste za sve glavne svjetske modne časopise i s puno ljudi različitih osobnosti. Što za vas znači dobra suradnja? Koje su najvažnije značajke dobrog odnosa s modnim urednicima?

Dobra suradnja zbroj je skladnoga timskog rada, poštovanja, stručnosti svakog člana tima, slušanja, komunikacije, međusobnog poticanja kreativnosti i međusobnog nadahnjivanja. Previše ega može uništiti suradnju, ali ipak je važno naučiti kako progovoriti i gurati svoje ideje, a istovremeno i kako ne biti previše naporan. Veliki modni urednici imaju ogromno znanje o povijesti mode u malom prstu, kao i dobar ukus da sve to spoje; imati znanje o kulturi, povijesti kose, kose u likovnoj umjetnosti i filmovima uvijek je visoko cijenjeno na modnim snimanjima. Možda će od vas zatražiti da zamislite izgled u stilu kultnih holivudskih filmova kao što su Bladerunner, Doručak kod Tiffany, Thelma&Louise, James Bond ili u stilu Barbarelle. Vaš je zadatak da poznajete popularnu kulturu i znate te ideje modnih urednika protumačiti za trenutno snimanje.

Kada modni urednik nije siguran oko neke fotografije, često je prvi pokušaj pronalaženja pravog smjera upravo promjena frizure, a nedefinirana frizura prilagodljivija je od šminke kada je riječ o testiranju izgleda ili promjeni rasvjete na snimanju. Kako bih to riješio, razvio sam tehnike i metode koje prikazuju gotov stil i omogućuju veću prilagodljivost, te se ne treba uvijek vraćati u fazu pripreme. Uvijek je dobro osmisliti načine da proces bude aerodinamičniji, tako da se modni urednik može koncentrirati na ukupni doživljaj i izgled.

Radili ste s modnim dizajnerima kao što su John Galliano, Alexander McQueen i Jean Paul Gaultier. Kako je bilo surađivati s njima? Možete li objasniti svoj kreativni proces i kako se stvaraju frizure za modne revije?

Svaki je dizajner drugačiji i radi na različit način. Za mene je to bilo fantastično iskustvo, taj je rad s iznimno kreativnim ljudima istovremeno prosvjetljujući i osnažujući. Ponekad je smjer vizualna referenca: radio sam već izglede inspirirane uniformama i šeširima stražara britanske kraljice, a neki su dizajneri više inspirirani prirodom i žele da tekstura kose sliči teksturi maka ili nečemu što možemo naći u divljini. Ponekad su smjer sugestivne riječi: milost, ljepota, sloboda. Alexander McQueen imao je neke fantastične rijetke knjige, koje smo prelistavali.

Za svoju modnu reviju It’s a Jungle Out There želio je predstaviti opasniju stranu Londona. Ideja kolekcije bila je pokazati kako moderni gradski život nalikuje džunglama, prepunim kaosa, gdje se neprekidno borimo i međusobno natječemo. Odmah sam predložio da modeli izgledaju poput prekrasnih gradskih grabežljivaca – divlji, zapanjujući i snažni! 

Rekao mi je: „Izvrsno, neka modeli budu divlji, superseksi i neodoljivi. Želim neobuzdan i impresivan glamur“.

Nakon razgovora s dizajnerom obično si uzmem vremena da promislim o konceptu i pustim da me potpuno obuzme. Slušam glazbu jer tako često dobivam ideje. Istražujem po knjižnicama. Ponekad istražujem povijesno i kulturno značajne frizure – razmišljam što mogu prenijeti iz prošlosti u sadašnjost ili budućnost. Dok prolazim ulicama, sjedim u podzemnoj željeznici, pijem čaj u kafiću, proživljavam ono što vidim kroz prizmu koncepta, pamtim sve: lišće koje se kovitla na vjetru, svjetlo, predmete u izlozima i stvari koje su naizgled banalne. Dopustim im da me inspiriraju. Tražim osjećaj koji mogu vidjeti i dotaknuti, taj cilj je opipljiv: to je frizura. Onda skiciram frizure kako bih ih pokazao dizajneru.

Sljedeći je korak taj izgled pretvoriti u stvarnost, a pritom se služim širokim spektrom rukotvorina, graviranja, slikanja, tkanja, skulptura i uvijek imam na umu da se radi o frizuri za modela, koji će je morati prošetati dugom modnom pistom i koja će morati biti u 3D-obliku, viđena sa svih strana. Moram razmotriti logistiku, vrijeme. Vremena nema puno na modnim revijama, jer svi stilisti, vizažisti i manikeri trebaju vrijeme s modelom da ostvare svoj dio u izgledu dok se model priprema za pistu. Moram organizirati proces koji vojnom preciznošću ide od ideje do realizacije, moram izraditi i planove za krizne situacije – model koji kasni jer je možda zaglavio u prometu, potrebno je prilagoditi prethodno pripremljene perike, a često nema ni vremena za prilagodbu svakog modela prije modne revije. Oslanjam se na tim lojalnih i talentiranih suradnika, koji će mi pomoći pripremiti i organizirati sve u mom ateljeu.

Moji suradnici izvode probe kako bi vidjeli koliko će dugo svaki model hodati od početka do kraja. Inovativnost i snalažljivost ključni su – neuspjeh nije opcija za modnu reviju.

Imate li općenito slobodu da radite ono što želite ili morate slijediti smjernice klijenta?

Ovisi o vrsti posla. Uredništva, oglašavanja, modne revije i slavne osobe iznimno su različiti. Ako pokažete vjeru u svoju sposobnost, vjerojatno ćete dobiti ono što želite. Kampanja se temelji na tjednima i mjesecima istraživanja. Moj je posao preobraziti koncept, poruku u vizualni sadržaj koji obuhvaća ideju, osjećaj, prodaje proizvod.

Ponekad se od mene traži da pripremim inspirativni kolaž (moodboard) sa skicama frizura koje će odgovarati konceptu, a održavamo i pretprodukcijske sastanke kako bismo raspravljali o raznim idejama. Sve mora biti dobro organizirano do trenutka kada dolazi dan snimanja. Na taj se dan spajaju svi elementi: koncept, model, rasvjeta, kut snimanja, šminka, odjeća. Upravo tada „uštimavamo“ i uglađujemo sve; tada na vidjelo izlaze stručnost, iskustvo i kreativnost tima, kako bi se osigurao uspješan rezultat.

Stvaranje editorijala nešto je drugačije: fotograf i/ili stilist dolaze do ideje, ponekad je pojam prilično širok, možda je to riječ, osjećaj, referenca: „Želimo nešto platinasto poput kultnog izgleda Marilyn Monroe, ali da je taj izgled ipak moderniziran“. Moj zadatak nije da radim replike frizura glumačkih ikona. Moj je zadatak da osjetite našu inspiraciju, da u frizuri prepoznate eru koja nas je inspirirala, ali da pritom vidite tu frizuru kao vrlo modernu. Koristim svoje iskustvo, kreativnost i maštu kako bih stvorio frizuru koja razvija ideju u nešto opipljivo.

Modne revije nešto su sasvim drugačije. Svaki dizajner ima svoj način rada. Desetak godina radio sam na modnim događanjima, većinom u 90-ima, bilo je to doba fenomenalnih spektakala, koji ponekad zahtijevaju individualni izgled za svaki model. Dizajneri odabiru frizere koji ugađaju njihovoj mašti, kreativnoj sposobnosti i tehničkim vještinama. Mi smo dobili slobodu stvaranja u kosi.

Koje je najupečatljivije iskustvo u vašoj dosadašnjoj karijeri?

Jedno iskustvo koje mi pada na pamet je ono kad me Vidal Sassoon potražio nakon jedne modne revije kako bi mi čestitao na frizurama i njihovoj izvedbi. Bio sam počašćen, a posebno kad se taj odnos nastavio s još nekoliko susreta u različitim gradovima širom svijeta.

Vaš je rad prikazan i u poznatom pariškom muzeju Louvre. Kako je došlo do te suradnje?

Primio sam telefonski poziv i pitali su me hoću li napraviti šest frizura za festival mode. Bio sam bez riječi. Skoro sam tu suradnju i odbio. Još sam bio u svojim dvadesetima, a iako sam radio za međunarodna izdanja Voguea i neke poznate dizajnere, to je bilo nešto novo i potpuno neočekivano. No moja radoznalost i izazov koji je to predstavljalo bili su presudni. Dali su mi odriješene ruke za istraživanje i iskazivanje vlastite mašte. Htio sam da frizure budu jednostavne, lijepe, izvanredne: odlučio sam se za frizuru izrađenu u cijelosti od papira, koji sam izrezao u razne oblike, a druga je frizura bila potpuno stvorena od potrošenih žigica – blond drveni štapići s mat-crnim spaljenim krajevima. Fotograf i model već su bili izabrani, a sastajali smo se u njegovom studiju. Radio sam s lijepom Olgom Pantuschenkovom, poznatim ruskim modelom, i Jean-Loup Sieffom, legendom u fotografiji, ikonom čiji sam rad dugo cijenio izdaleka. Francuski Elle posvetio je 6 stranica nama koji smo radili u njegovu studiju, a kreacije koje su uslijedile bile su izložene dva mjeseca. Bilo je to odlično iskustvo. Još uvijek ne znam kako su moje ime i moj rad došli do očiju odbora, ali to mi je dalo povjerenje da slijedim svoj instinkt. To će iskustvo uvijek biti posebno za mene. Uvijek ću biti zahvalan što sam izabran. Razvio sam se iz njega i naučio poniznost, velikodušnost, timski rad, samopouzdanje, snaga kreativnosti i instinkt. To mi je pomoglo oblikovati pristup cijeloj svojoj karijeri.

Što biste savjetovali frizerima koji žele slijediti vaše korake i raditi u modi?

Frizerima preporučujem da počnu s učenjem  klasičnih tehnika, ali i da nikad ne prestanu učiti i raditi na svojoj tehnici. Potrebno je dobro se upoznati sa stilovima različitih era i naučiti kako ih svladati – na taj ih se način s vremenom može raditi s lakoćom i prilagoditi ih današnjem vremenu. 

Preporučujem im da se educiraju o kosi, povijesti kose, modi, umjetnosti i filmovima, da budu pažljivi i znatiželjni, da osmišljavaju vlastite tehnike. Potrebno je izgraditi samopouzdanje izazivanjem sebe i ne bojati se riskiranja, biti kreativan i maštovit, razviti svoj stil.

Preporučujem im isto tako da rade na svojim komunikacijskim vještinama. U modnoj industriji morate biti u stanju skladno raditi u timu jer uvijek se susrećete s novim ljudima. Treba poštovati stručnost članova tima, slušati i komunicirati.

Ništa ne čini snimanje tako iscrpljujućim i frustrirajućim te rezultira osrednjim slikama kao npr. stilist koji se pravi da je fotograf, vizažist koji radi umjesto frizera itd. Naravno, potrebno je predstaviti svoje ideje, ali i znati kada to učiniti. Na snimanjima kampanje može biti čak petnaest ili dvadeset ljudi na setu – trebate znati objasniti i progurati svoje ideje u kratkom vremenu, a ponekad i štititi svoje stajalište – diplomatski, a da pritom ne odugovlačite snimanje. 

Nemojte se dati namamiti u zvjezdanu iluziju koju prodaju društveni mediji.

Možda je ovih dana lakše doći do naslovnica časopisa, izloženosti, prepoznavanja imena, ali upamtite da ste uvijek dobri onoliko koliko je dobar vaš zadnji rad. Teško je i nemoguće napredovati ako vam nedostaju tehnike, vizije, mašte i komunikacijske vještine kako biste isporučili ono što klijent želi – u svakoj situaciji, u bilo kojem roku i skladno.

Da zaključimo, što za vas čini dobru modnu fotografiju?

Sve započinje uspješnom suradnjom, skladnim timskim radom te vještim i talentiranim timom koji može iskoristiti svoju stručnost kako bi stvorio besprijekornu cjelinu. Modna fotografija, bez obzira na to je li suptilna, zamršena, čudesna ili fantastična, treba biti bez napora, prirodna, čak i ako je iznenađujuća, uvijek bi trebala biti ukusna, čak i kada su pojedini elementi sami po sebi „glasni“ i pretjerani, modna fotografija treba nadahnjivati.

SVIĐA VAM SE ČLANAK?
PREPORUČITE GA PRIJATELJIMA I KOLEGAMA
PUTEM DRUŠTVENIH MREŽA ILI E-MAILOM!

PREDHODNI ČLANAK
SLJEDEĆI ČLANAK