PIŠE:

dr. Irena Stanić, spec. dermatovenerolog
Specijalistička dermatovenerološka ordinacija
Trg Republike Hrvatske 2a, 51 000 Rijeka

Zdrava i lijepa kosa oduvijek se smatrala simbolom zdravlja, snage i mladosti. Kosa je izložena pogledima i zato predstavlja naše obilježje prilikom upoznavanja s drugim ljudima. Nažalost, postoje različiti poremećaji koji zahvaćaju kosu uzrokujući ne samo medicinski, već i socijalni problem, jer gubimo važan atribut dobroga izgleda. Prorjeđivanje ili nedostatak kose jedni su od najčešćih problema s kojim se svakodnevno susrećemo. Gubitak vlasi može biti uzrokovan konstitutivno, hormonski, metabolički, traumatski, genetski ili zbog različitih infekcija, a u novije vrijeme i zbog nepravilne njege kose. Rezultat je uvijek lomljiva, slaba i prorijeđena kosa ili gubitak vlasi na određenom području.
Jedan od čestih uzroka ispadanja vlasi s kojim se danas susrećemo je bolest vlasišta imena alopecija areata. Napominjemo da bolest nije zarazna iako ima izuzetno nekozmetski izgled.

Alopecia areata je autoimuna bolest iz skupine neožiljnih alopecija čije je glavno obilježje gubitak dlake na samom vlasištu ili na drugim obraslim dijelovima tijela. Češće se javlja u genetski predisponiranih osoba. Bolest je usmjerena prema folikulu dlake, ali rijetko završava s potpunim uništenjem folikula i posljedično trajnim gubitkom dlake.
Susreće se podjednako kod svih dobnih skupina i rodova (djeca, žene, muškarci), iako se najčešće javlja između 15. i 29. godine. Nešto je češće zastupljena u populaciji Japanaca i na otočju Hawai, dok se u crnačkoj rasi rijetko spominje.
Ova neobična bolest ima dugu povijest. Još 30.g.p.K. Celsus je opisao dva oblika alopecije areate u svojoj knjizi „De medicine“. Sadašnji naziv alopecia areata uveo je Sauvage 1750.g. u „Nosologia medica“, a Rothman je 1958.g. prvi postavio hipotezu o autoimunoj etiologiji koja je danas dobila potvrdu.
Iako se zna da genetska predispozicija ima značajnu ulogu u pojavi alopecije areate, sam početak bolesti potaknut je vanjskim čimbenicima kao što su: izloženost kemijskim agensima, neki lijekovi, cijepljenje, bakterijske i virusne infekcije, emocionalni ili fizički stres. Alopecija areata može biti povezana i s nekim drugim autoimunim bolestima, npr. atopijski dermatitis, vitiligo, diabetes mellitus tip I, celijakija, tireoiditis…
Alopecia areata započinje naglim gubitkom kose (vlasi) na određenom području. Nastala područja bez kose su ovalnoga ili okrugloga oblika, pojedinačna ili multipla. Obično su dobro ograničena područja, ali se mogu međusobno spajati i formirati bizarne oblike. Ako je istodobno zahvaćeno vlasište, obrve, trepavice i brada, govorimo o alopeciji totalis. Kada su uz to zahvaćene i dlake tijela govorimo o alopeciji universalis.
Alopecija areata nastaje zbog poremećenog ciklusa rasta vlasi. Stanice našeg imunološkog sustava grupiraju se oko samog dlačnog folikula koji doživljavaju kao strano tijelo u organizmu te ne dozvoljavaju njegovu izgradnju i oblikovanje. Takav folikul sada počinje proizvoditi slabiju i oštećenu vlas koju nazivamo distrofična vlas. Ona je nepravilna i stanjena, dužine 2-3 mm, te ispada u roku 1-2 tjedna. Tipično na rubovima alopetičnog područja nalazimo distrofične vlasi. U slučaju jačeg oštećenja vide se samo „crne točke“ na izlazištima folikula. To je tzv. kadverična kosa. Gubitak kose se nastavlja rubno na žarištima, dok je u središtu moguć ponovni spontani porast vlasi.
Trajanje bolesti je nepredvidljivo, ponekad se protegne i na par godina od početnih znakova. Bolesnici s alopecijom areatom često navode bolnost kože vlasišta ili osjećaj pečenja na zahvaćenim područjima. Svakako se savjetuje učiniti dermatološki pregled zbog liječenja i sprečavanja ispadanja kose i na taj način daljnjeg napredovanja bolesti.
Liječenje alopecije areate: Bolest se tijekom stoljeća pokušavala liječiti masažom, različitim biljnim pripravcima, akupunkturom… Danas se liječenje provodi isključivo pod nadzorom dermatologa.. Lijekovi izbora su kortikosteroidi. Oni djeluju protuupalno i na taj način sprečavaju daljnji tijek bolesti, a primijenjuju se lokalno (losioni, kreme), peroralno (tablete) ili intralezionalno (injekcije). Pozitivan odgovor se javlja u 60-80% bolesnika. Oni se također mogu kombinirati sa sredstvima za stimulaciju porasta vlasi kao što je minoxidil 2% i 5%. Također postoje druge vrste terapija kao što su anthralin, ciklosporin, PUVA terapija. U novije terapije ubraja se lokalni imunomodulator tacrolimus (on ometa funkciju staničnih obrambenih mehanizama i sprečava upalu). Nažalost, još se ne upotrebljava u standardnoj terapiji. Kod dugotrajnih alopecija transplantacija kose je također jedna mogućnost. Ne smije se zanemariti ni kamuflaža (nošenje perika i trajna šminka). Kako se bolest često javlja na mjestima koja su izložena pogledima drugih ljudi, u bolesnika se mogu javiti psihološke poteškoće, tako da je kod težih oblika bolesti važno uspostaviti suradnju s psihologom te uključiti takve bolesnike u grupe za potporu.

SVIĐA VAM SE ČLANAK?
PREPORUČITE GA PRIJATELJIMA I KOLEGAMA
PUTEM DRUŠTVENIH MREŽA ILI E-MAILOM!

PREDHODNI ČLANAK
SLJEDEĆI ČLANAK